Da naša podvijest “radi za nas”, idealan primjer je slučaj Zorice Anđelković iz Novog Sada. Naime, Zorici je ukraden bicikl, o kojem nema ni traga ni glasa, a kako to obično biva neke situacije rezonujemo tek onda kada se nešto dogodi. Tako je prije nekoliko dana, junakinja ove priče, razmišljajući o svom ukradenom biciklu, ugledala na autobuskoj stanici oglas u kom se nudi bicikl na prodaju.
Imajući u vidu da je na oglasu pisalo “hitno”, a da je cijena iznosila 3.500 dinara, Zoricu je zaintrigiralo ko je prodavac bicikla. Vođena mišlju da je riječ o “djetetu koje bez znanja roditelja nešto mulja”, ili da nekome narodski rečeno “gori pod nogama”, pozvala je broj telefona sa oglasa.
Ipak se na broj javila žena, tihog glasa, dogovorimo se da se vidimo – napisala je Zorica, te opisala kako je protekao susret.
– Na autobuskoj stanici me dočekaju majka sa dva dječaka (11 i 10 godina) koji drže svoj bicikli. Majka skrušena, dječaci sićuravi sa živahnim okicama. Zahvalim im se, majka jos tiša, dječaci hvale svoj bicikli i dodaju da ga i mama vozi, te cu moći i ja – priča Zorica.
Odmah je Zorici bilo jasno. Ovoj porodici hitno je neophodan novac, te se mališani odriču svog bicikla, a iako vrijedi više, oni ga prodaju za 3.500 dinara. Tada je stariji dječak pitao majku da li mogu da prodaju i drugi bicikl koji se nalazi u njihovom podrumu, na šta je skromna majka rekla da nije u voznom stanju. Ipak, velikodušna Zorica predložila je da pogleda i drugi bicikl, uz sugestiju ako je veći uzeće ga i popraviti šta treba, a dječacima će ostati bicikl prvobitno ponuđen na prodaju.
– Dječaci poskočiše, smjenjuju se na biciklu ispred nas dvije, a ja pokušavam da doznam gdje gori. Teško je izvući životnu priču kada je nekom zaista teško. Stignemo do trošne zgrade, memljivog podruma. Majka ćuti, dječaci hvale i drugi bicikl, ne gube nadu, okice sijaju… bez obzira na kriv ram, kriv sic, izbušene gume, kočnicu… Kažem im da ću taj uzeti, ali da ga ne guram tada, sutradan ću ga od njih odgurati u servis u blizini – napisala je Zorica.
– Na pitanje koliko cijeni bicikl, majka jos tiše, pognute glave, odgovara da njima treba tih 3.500 dinara. Ja, da im ne mogu više trenutno dati, ali da im mogu pomoći šta mogu ako budemo razgovarali otvoreno.
Tesko je izvuci zivotnu pricu od onih kojima je zaista tesko.Naime, pre par dana na buskoj stanici ugledam ovaj…
Posted by Zorica Andjelkovic on Sunday, December 15, 2019
Kada je sljedećeg dana došla po dogovoru, mališani su gurali iz podruma bicikl sa plavim dječjim zvoncetom, a potom je stariji dječak skinuo svjetlo sa prvog bicikla kako bi namjestio na ovaj koji je kupila Zorica.
Iz razgovora sa ovom skromnom porodicom, Zorica saznaje da je dječake ostavio otac još dok su baš maleni bili.
– Otac ih je ostavio kada je Nikola imao 2 godine, a Aleksandar šest mjeseci. Majka radi kao pomoćni radnik u pekari i sve fizičke poslove osim radnog vremena samo zbog dječaka. Kako reče, da imaju osnovno i najbitnije da budu dobri ljudi. Ne zna kako uopšte sastavlja kraj sa krajem, s obzirom da su podstanari, jer otac sem ta dva bicikla odavno iz Švedske ništa nije poslao – naglašava ona.
Da dobri ljudi uvijek pokažu svoju velikodošnost onda kad je najpotrebnije, posvjedočila je Zorica na Fejsbuku. Uz pomoć predivnih majki, kaže ona, sa kojima se viđa na igralištu za pse, djeca i majka će imati besplatne obroke, a svo troje dobiće i garderobu. Ali to nije sve, prema Zoričinim riječima, majka sutra ide na razgovor i to za duplo veću platu!
– Teško je izvući životnu priču od onih kojima je zaista teško – zaključila je ova Novosađanka velikog srca.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu