Bio je ratni komandant jedinice poznate kao “merčepovci”, koji je osuđen za to što nije spriječio zločine nad srpskim civilima, piše Blic.
Kako prenose hrvatski mediji, preminuo je juče, nakon duge i teške bolesti, a vijest je potvrdio njegov prijatelj, takođe ratni zločinac i kontroverzni političar Branimir Glavaš. On je kazao da je Merčep ranije imao moždane udare, da mu je pukao čir, da je dobio upalu pluća, ali da, kako stvari sada stije, nije preminuo od posjledica korone.
Neko će ipak reći da ovo ipak nije kazna za onoga ko je činio svirepe zločine, i ko je za to kažnjen, ali tek poslije 25 godina. Sumnju u iskrenost kažnjavanja odgovonih za smrt na desetine ljudi, prije dvije godine sugeriše i podatak do koga je došao hrvatski Indeks, koji je objavio fotografije Tomislava Merčepa koji dane provodi u banji, kao svaki slobodan čovjek, bez ikakve policijske pratnje.
Bio je pravosnažno osuđen na sedam godina zatvora jer kao komandant jedinice poznate kao “merčepovci” nije sprečio ratne zločine nad srpskim civilima.
Ubistva i mučenja
Prema presudi, upravo je jedinica na čijem je bio čelu, na kutinskom, pakračkom i zagrebačkom području nezakonito uhapsila 52 osobe, od kojih su 43 ubili, tri se vode kao nestale, a šest ih je preživjelo mučenja i zlostavljanja, navodi 24sata.hr.
Optužnica protiv njega podignuta je 2011. godine, zbog ratnih zložina protiv civilnog stanovništva. Najprije je presudom suda u Zagrebu 2016. godine proglašen krivim i osuđen na kaanu od 5,6 godina, ali je hrvatski Vrhovni sud godinu dana kasnije kaznu preinačio, a time i kaznu, na sedam godina zatvora.
Merčep je, između ostalog, tada osuđen što je kao savjetnik u Ministarstvu unutrašnjih poslova, iako je znao da njemu podređeni pripadnici jedinice stacionirane u Pakračkoj Poljani i dijelom u Zagrebu, nezakonito postupaju neosnovano hapse, pljačkaju i zlostavljaju civile i ubijaju ih, ali nije ništa preduzeo to da spriječi.
Svirepo ubistvo porodice Zec
Takođe, presuda se odnosi i na ubistvo srpske porodice Zec iz Zagreba, koja je likvidirana 1991. godine, kada su ubijeni Mihajlo Zec (38), njegovu supruga Marija (36) i njihova ćerka Aleksandra (12). Iz te porodice, preživjeli su Gordana i Dušan Zec, koji su se sakrili u kući i tako promakli ubicama njihovih roditelja i sestre.
U presudi suda navodi se da su Merčepovi podređeni došli naoružani u kuću ove porodice, najprije usmrtivši Mihajla, a onda su tokom noći i to policijskim vozilom odvezli njegovu suprugu Mariju Zec i ćerku Aleksandru na Sljeme, gdje su ih ubili kod planinarskog doma, koji je tad korišćen za smještaj pripadnika njegove policijske jedinice.
Nedugo nakon što je policija pronašla tijela, uhapšeni su pripadnici Merčepovod odreda – Munib Suljić, Igor Mikola, Siniša Rimac, Nebojša Hodak i Snežana Živanović, od kojih su neki pred istražnim sudom priznali ubistva, ali na suđenju je utvrđeno kako pred istražnim sudijom nisu imali advokate, a što su po zakonu za tako teško dijelo morali imati, pa su njihovi raniji iskazi “odbačeni” i oslobođeni su.
“Gospodar života i smrti”
Merčepovi odredi su, inače, bili poznati po po posebnoj okrutnosti, a iza njih je ostao krvavi trag koji se nije mogao sakriti.
Upravo zbog takvog ponašanja i zločina počinjenih bez ikakvog pokrića, kao i njegove uloge u svemu tome, Merčepa su zvali gospodarom života i smrti, i to od Vukovara, preko Zagreba pa sve do Pakračke Poljane.
O tome su svjedočili i njegovi nekadašnji saobrci.
– Zovem se Miro Bajramović i direktno sam odgovoran za smrt 86 ljudi. Ja s tom činjenicom zaspim i ujutro se budim, ako zaspim. Svojom sam rukom ubio 72 ljudi, među njima je bilo i devet žena. Nismo pravili razliku, ništa nismo pitali, oni su za nas bili četnici i neprijatelji – ispričao je davne 1997. “Feral Tribjunu” jedan od merčepovaca koji je prvi progovorio o strašnim događajima u Pakračkoj poljani.
“Palite zatvorenika, a onda ga polivate sirćetom”
Svedočio je i da je Merčep znao za svaku likvidaciju jer je bio zapovjednik, i da su u Pakračkoj Poljani “jednako ubijali i Hrvate i Srbe”. Govorio je i o načinima na koje su zatvorenicima nanosili bol.
– Znate li koji je najbolji način? Palite zatvorenika – plamenom iz boce plina, i onda ga polijete sirćetom, a to radite uglavnom po genitalijama i očima. Zatim, postoji mali induktor, poljski telefon, pa Srbina priključiš na to – pričao je on o svirepim metodama “merčepovaca”.
Svjedočio je i da je najbolnije bilo zabiti male eksere pod nokte.
– Kad na to spojite trofaznu struju, od čovjeka ne ostane ni traga. Pepeo! Ja se toga nikad ne bih sjetio…. A i tako i tako se znalo da će svi oni biti likvidirani, pa nije važno boli li ga više sad ili sutra – govorio je Bajramović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu