Neki od njih su prevalili stotine kilometara da bi na Manjaču došli iz Lucerna, Beča ili Sombora. I da bi se cmakali i grlili, zagrijani muzikom i rakijom, ne misleći na koronu.
Mnogi su se ovih dana pitali šta bi Petar Kočić, koji je bio pisac, ali i političar, danas rekao o aktuelnoj političkoj situaciji u Republici Srpskoj i BiH?
Ipak, mnogo je zanimljivije pitanje kako bi Kočić pripovjedač, da je kojim čudom danas živ, opisao atmosferu na zboru, koji se, kobajagi, priređuje njemu u čast.
Jer, Kočić je znao, majstorski, opisati narod i stanje narodnog duha.
U svakom slučaju, divili se zboračkoj energiji, ili se kvazielitistički gnušali iste, jedno je sigurno: Kočićev zbor je događanje naroda. To smo mi. To je ona većina koja puni budžete i pobjeđuje na izborima.
A ta većina ne čita Hegela, čak ni Kočića, i ne ide u pozorište, ali voli borbu bikova i divi se domaćinima koji su spremni da dobrog bodača plate i do 20.000 evra.
Ta većina ne sluša Baha, nego Gocija i Sinove Manjače.
Ta većina se divi Iliji Grahovcu, alijas Zmaju od Šipova.
Znaju i političari koliko je bitno izdominirati na Kočićevom zboru. Zato se, žešće nego na bukalištu s bikovima, bitka zametnula za govornicom i pod šatorima.
Miloradu Dodiku nije data prilika da se sa govornice, mimo protokola, obrati narodu. Ali je zbog Aleksandra Vulina protokol ipak promijenjen. Nije on bilo ko, on je narodu „prenio pozdrave Aleksandra Vučića i sve Srbije“. I stao uz Dodika i u govoru, i pod šatorom, gdje je pjevač Mile, kao i obično, bio glavna zvijezda.
Pod šatorom se, mimo očekivanja, pojavio i mlađahni gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković. Nije pjevao; ipak se on bolje snalazi na Instagramu, nego u natpjevavanju, ali je, eto, prihvatio megdan.
Pod šatorom opozicije je bilo mnogo manje naroda, ali… još će se ćerati Dodikove i Draškove pristalice.
Tek ćemo na Kočićevom zboru iduće, 2022. godine, moći iščitati ko će pobijediti na izborima.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu