Iako borba žena za ravnopravnost traje već više od stotinu godina, žene u cijelom svijetu još se bore s raznim predrasudama, diskriminacijom, stigmatizacijom, a često i s nasiljem.
Milioni žena sutra neće imati pažnju i poštovanje.
Reporteri Avaza boravili su uoči 8. marta u Sigurnoj kući u Sarajevu, koja je godinama posljednje utočište maltretiranim i ponižavanim ženama.
Jedna od njih je majka troje maloljetne djece, koja je pobjegla iz svog doma zbog višegodišnjeg fizičkog i psihičkog maltretiranja.
Za 8. mart odavno ne zna. Pakao koji je proživljavala posljednjih godina odveo ju je u Sigurnu kuću.
Prvi put je sigurna da svoj život želi promijeniti.
U Sigurnoj kući sam skoro pet mjeseci. Nasilje sam trpjela 15 godina, bio je ljubomoran, kontrolisao je svaki moj pokret. Odlazila sam dva puta i opet bih se vraćala, sada sam čvrsto odlučila. Za Sigurnu kuću sam čula preko Centra za socijalni rad, a tu sam dobila sve što nisam imala u svojoj kući, mir, druženje – navela je ona.
Menadžerka Sigurne kuće u Sarajevu Mubera Hodžić-Lemeš navodi da je broj prijava žrtava u porastu ako uzmemo u obzir informacije o prijavama putem SOS telefona policijskim upravama i službama socijalne zaštite.
– Najčešće se radi o žrtvama koje su porodičnom nasilju bile izložene dugi niz godina, koje su smještene kada je njihov život ili život djece bio ugrožen i kada je došlo do krajnje nemogućnosti izdržavanja jedne takve situacije u porodici – ističe Hodžić-Lemeš.
Istorijska borba
Inače, ideja 8. marta pojavljuje se u 20. vijeka, prvenstveno nezadovoljstvom zbog radnih uslova. Žene su prvi put protestovale 8. marta 1857. godine u Njujorku.
Iako je protest završen policijskom akcijom, cilj je ipak postignut – žene su uspjele osnovati sindikat dva mjeseca poslije protesta.
Prvi put Dan žena obilježen je 8. marta 1909. godine u SAD. Taj dan predstavlja istorijsku borbu žena za ravnopravnost, kojom su izborile pravo glasa, pravo na obrazovanje, pravo na odabir majčinstva, pravo na obavljanje svih funkcija u društvu te sva temeljna prava osigurana zakonima.
Marija Tereza
Časna sestra porijeklom iz Albanije koja je svoj život posvetila humanitarnom radu, za koji je dobila i Nobelovu nagradu za mir. Osnovala je katoličku redovničku zajednicu Misionarske ljubavi, koja je pomagala siromašnima u brojnim misijama. Najviše se ističu njezine misije u spasavanju djece 1982. kod opsade Bejruta, u Etiopiji i Armeniji.
Indira Gandi
Bivša indijska premijerka Indira Gandi bila je druga žena na čelu jedne vlade u svijetu. Bila je jedna od vodećih lidera u Pokretu nesvrstanih, a od rane mladosti je bila aktivna u brojnim organizacijama za prava žena.
Zbog optužbi za protivdržavnu aktivnost provela je 13 mjeseci u zatvoru, ali se odmah nakon toga vratila na političku scenu. Godine 1984. Indira je ubijena u atentatu, ali se i danas smatra iskonskim vođom Indije.
Žene Semberije i Majevice rame uz rame s muškarcima
Kada je riječ o afirmacije žena, zanimljivo je spomenuti, na primjer, i žene Semberije i Majevice, koje rame uz rame, zajedno s pripadnicima jačeg spola, obavljaju teške i odgovorne poslove.
Semberske žene su upravljale traktorima, a čest prizor tog kraja je i žena s motikom u rukama, žene u plastenicima, ali i žene u rudarskim čizmama, žene za volanom kamiona, instruktorke vožnje, frizerke i slikarke, pjesnikinje i glumice, rukovodioci preduzeća, dekani fakulteta itd.
Jedno im je zajedničko – odlikuju se voljom, radom i upornošću, takve žene će uvijek ostavljati i neizbrisiv trag.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu