Dijagnostikovana mu je cerebralna paraliza.
– Imala sam zakazan carski rez, on je trebalo da bude urađen jer sam i prvo dijete rodila na taj način. Počeli su bolovi, u operacionu salu sam ušla sa svim papirima koji su dokazivali da je carski rez obavezan. Međutim, doktor nije hteo da ga uradi. Tada su krenule komplikacije. Dobila sam sepsu, dijete je imalo krvarenja, ostao je bez kiseonika. Tada su mi rekli da to nije ništa strašno i da samo treba da se vježba da bi se sve ispravilo – kaže za Telegraf Ognjenova majka Jelena.
Kako ističe, na djecu koja boluju od cerebralne paralize ne obraća se dovoljno pažnje, a liječenje je preskupo. Mnoga djeca koja imaju ovu bolest moraju da se hrane preko stomaka. Na sreću, Ognjen nije jedan od njih, ali njegova svakodnevica nije laka.
– Od trećeg mjeseca svaki dan vježba. Takođe ide kod logopeda i na fizikalnu terapiju, vikendom na hipoterapiju. Kod kuće koristi bicikl, stajalicu. Ide na plivanje i mora mnogo da vježba, i do četiri-pet sati dnevno – objašnjava ona.
I kao dijete, Ognjen treba da se nosi sa pogledima okoline, ne hrani se sam, i dalje nosi pelene.
– Sve što radi majka koja ima malu bebu, radim i ja. Ognjen je željan da hoda, željan je društva, frustriran je što ne može da verbalizuje sve što želi i što ga nekada ne razumijem. Sa tim se nosi svakodnevno – dodaje Jelena.
Kako priča majka, “do roditelja je da za svoje dijete uradi sve što je u njegovoj mogućnosti”. Zato je ona završila i kurs kako bi sa Ognjenom mogla da radi vježbe i kod kuće. On sada sjedi sam, pravi korake uz pomoć drugih. Ne voli kolica, ne voli da ga nose. Kao i svako drugo dijete, ima želju da bude aktivan. Krasi ga širok osmijeh i pored svih prepreka sa kojima se bori.
– I dkeca sa cerebralnom paralizom zaslužuju šansu. Šansu za život bez bolova, epileptičnih napada, operacija. Šansu da žive bez kontraktura i u grčevima. Zamislite da vkežbate od rođenja, radite sve, a rezultata nema. Krive kičme, stopala. Razne operacije, magneti, snimanja. Više u bolnici nego u svojim domovima. Više sa terapeutima nego sa drugarima. I moj Ognjen za zaslužuje isto. Da i on potrči u zagrljaj, kaže kada je gladan, kada ga nešto boli. Mi se već šest godina borimo sami, i obezbijedili smo mu mnogo, ali sada nam je potrebna pomoć. Ukazala nam se prilika za liječenje u inostranstvu, a cifre su, podrazumijeva se, enormne za svakoga od nas. Za korak, za zagrljaj, za riječ… – kaže majka.
Ognjenu je potreban novac za transplantaciju matičnih ćelija u Ukrajini, koja može da mu poboljša kvailtet života. Za prvu transplantaciju potrebno je još 12.500 evra, a ona se radi četiri puta godišnje, na svaka tri meseca. On bi trebalo da bude u Ukrajini u martu, ali njegov odlazak zavisi od toga da li će biti prikupljena dovoljna suma.
Neophodna su mu i sredstva za fizikalne i logopedske tretmane, hipoterapiju, kao i ortopedska pomagala, među kojima je hodalica koja košta 500.000 dinara.
Za Ognjenovo srećnije detinjstvo! Budimo humani!
Pomozimo Ognjenu!
Slanjem SMS poruke: Upišimo 927 i pošaljimo SMS na 3030
Slanjem SMS poruke iz Švajcarske: Upišimo human927 i pošaljimo SMS na 455
Uplatom na dinarski račun: 160-6000000823057-13
Uplatom na devizni račun: 160600000082305034IBAN: RS35160600000082305034SWIFT/BIC: DBDBRSBG
Uplatom platnim karticama putem linka: E-doniraj
Uplatom sa vašeg PayPal naloga putem linka: PayPal
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu