Ovaj bivši pripadnik Vojske Republike Srpske rekao je u Sudu BiH da je sa još trojicom zarobljenika u Bosanskom Petrovcu pronašao tijela 11 srpskih civila i vojnika. Ribić je izjavio da su prvo tijelo pronašli u jednoj kući kod bolnice, a ostale po dvorištima.
Naše je bilo da ih umotamo u ćebe, nakon čega su leševi utovarani “kašikom” koja je bila na kamionu. Leševi su odvezeni u naselje Bišćani, na putu Ključ- Bihać, gdje je kod motela bila iskopana grobnica. Tu su istovareni, a mi smo ih morali lopatama zatrpati – ispričao je svjedok. Ribić je naveo da je nakon nekoliko dana sa još pet-šest zarobljenika u Krnjeušima zakopao osam mrtvih mlađih muškaraca u uniformi Vojske Republike Srpske.
– Tijela su bila prikupljena na dva-tri mjesta, a zakopali smo ih zajedno u jednu grobnicu iznad puta koji vodi od Vrtače prema Krnjeuši – rekao je svjedok. Na početku svjedočenja, Ribić je ispričao da su ga sa izvjesnim Zorićem i jednom ženom sa dvoje maloljetne djece 14. septembra 1995. godine zarobili muslimanski vojnici.
– Tog dana sam krenuo iz Petrovca i na putu sreo Zorića i ženu sa djecom kojima se pokvario automobil. Htio sam pomoći, kad se začula pucnjava. Krenuli smo kroz šumu i ugledali neku vojsku. Mislio sam da je naša, ali to su bili muslimanski vojnici koji su nas zaustavili, pretresli i vratilu u Petrovac. Predali su nas uniformisanim licima pred zgradom SUP gdje su nas popisali i odveli u stanicu. Tu sam proveo 135 dana – rekao je Ribić. Svjedok Tužilaštva Radojka Kovačević izjavila je da do danas ne zna šta se desilo sa njenim svekrom Nikolom koji je nakon 14. septembra 1995. ostao u selu Krnjeuša, u kojem su do tada živjeli.
– Tog 14. septembra 1995. godine skoro svi su napustili selo zbog napada muslimanske vojske. Suprug i ja smo krenuli traktorom prema Bosanskom Novom i Ključu, a svekar je ostao. Od tada nemamo nikakav trag o njemu. Tražili smo ga preko Crvenog krsta, išli na prepoznavanje i ništa – izjavila je Kovačevićeva. Ona je rekla da su neki mještani i ranije napustili selo jer se srpska vojska povukla nakon pada linije u blizini Bihaća, nakon čega je muslimanska vojska često bombardovala ovo područje.
U tom periodu, kaže, njen sin je kao pripadnik Vojske Republike Srpske bio u Banjaluci. Ona je potvrdila da je poslije četiri i po godine, po povratku u selo u kojem i danas živi, zatekla porušenu kuću, štale i pomoćne objekte. Optužnica protiv Dudakovića i ostalih podignuta je za zločine protiv čovječnosti na području opština Bosanski Petrovac, Ključ, Bosanska Krupa, Sanski Most i ratni zločin nad civilima na području opština Bihać i Cazin.
Osim Dudakovića, optuženi su Ekrem Dedić, Sanel Šabić, Ibrahim Šiljdedić zvani Šiljo, Safet Salihagić, Adis Zjakić, Hasan Ružnić, Redžep Zlojić, Samir Solaković, Fatmir Muratović, Muharem Alešević, Husein Balagić, Edin Domazet, Ejub Koženjić zvani Ejko i Šeširdžija, Ibrahim Nadarević i Said Mujić.
Protiv 17. optuženog Aleta Hodžića predmet je razdvojen, nakon što je Sud BiH dobio nalaz timskog vještačenja i on će biti posebno dovršen kada se za to steknu uslovi. Optužnica ih tereti za ubistvo više od 300 Srba, među kojima najviše civila, uglavnom starijeg životnog doba, kao i vojnika koji su se predali ili bili zarobljeni i tako onesposobljeni za borbu. Tijela jednog broja žrtava pronađena su nakon rata i ekshumirana iz više pojedinačnih i masovnih grobnica, a za nekima od ubijenih još se traga.
Dio optužnice za Dudakovića odnosi se na ratne zločine nad Bošnjacima, pripadnicima i pristalicama Narodne odbrane Autonomne Pokrajine Zapadna Bosna za vrijeme sukoba u Cazinskoj krajini, na području opština Bihać i Cazin. Nastavak suđenja zakazan je za 3. februar.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu