U ovom vremenskom periodu pre 12 godina ljekari su se svim snagama borili za njen život. Niko nije vjerovao da će da preživi.
– Mamu i mene je 24. marta 2009. godine ispred vrtića udario pijani vozač. Hitno su me prevezli u Urgentni centar. Naredni dan su mi zaustavili unutrašnje krvarenje. Ostala sam bez žučne kese i dijela creva. Postavljena mi je dijagnoza cerebralne paralize zbog oštećenja mozga jer su mislili da neću da se oporavim. Na današnji dan sam dobila sepsu – priča Natalija za Telegraf.
U operacionu salu su je unijeli 27. marta, kako bi joj izvadili hematom. Tada je imala prvi epileptični napad, za dvije nedjelje je prošla pet operacija.
– Danas je taj dan, dan tvoje pobjede. Sjećam se, uvijek se vraćam na taj 24. mart 2009. godine, bilo je strašno, sirena kola hitne pomoći urla dok jurimo prema bolnici, u spavaćici sam išla sa tobom i tvojom mamom. Vidim te i sad u šok sobi Urgentnog Centra kako ležiš intubirana, priključena na još milion aparata, sva u gipsu, u komi. Vidim našeg rođenog kuma, načelnika opšte hirurgije kako prolazi hodnikom i diže ruke, ni on sam ne zna šta nas je snašlo. I dalje noću sanjam tvoju reanimaciju i čujem pištanje aparata. Riječi doktora mi ne izlaze iz glave: reanimacija je trajala 2 sata, vjerovatno će ostati oštećenje mozga. Sjećam se te najteže noći u mom životu. Umrla si još jednom u toku noći. Sutradan si prebačena u Tiršovu, tamo si operisana 5 puta za 2 nedjelje i tamo si spasena – u svojoj objavi na Fejsbuku prisjetila se stresnog događaja Natalijina baka.
– U bolnici sam bila bez majke, potpuno sama. U komi sam provela 31 dan, intubirana, na intenzivnoj njezi. Tu sam doživjela prve dvije kliničke smrti. Prvi put sam reanimirana u Urgentnom centru, a ljekari iz Tiršove, na čelu sa neurohirurgom dr Milanom Mrdakom spasili su mi život. To je sve izgledalo strašno i bilo je jako stresno. Baka je prve noći, koja je bila najkritičnija, molila boga da preživim. Kroz maglu se sjećam bolničke sobe i doktora – priča Natalija.
Kako kaže, taj dan proslavlja kao drugi rođendan. Dobija tortu, poklone, a čak je vuku i za uši.
Natalijina borba za život je svakodnevna
Ova 17-godišnjakinja početkom mjeseca vratila se iz Ukrajine, gdje je bila na transplantaciji matičnih ćelija. Trenutno je u obaveznom četvoromjesečnom karantinu, ali čeka je još mnogo pregleda i terapija.
– Konstantno koristim aparat za disanje. Na njemu sam od samog starta, ali sad moramo da povećavamo pritisak. Bila sam na magnetu glave, ta situacija je sada bolja, samo su malo uvećane komore. Treba da radim nova snimanja 14. aprila zbog napada koje imam. U Ukrajini su otkrili da imam hipoksiju mozga – dodaje ona.
Takođe, sljedećeg mjeseca mora da ide i na operaciju očiju koja košta oko 500.000 dinara, a za nju i dalje nema prikupljenu dovoljnu količinu novca.
– Moj život je procjenjen na 307 miliona dinara. Ta suma u svakom momentu može da se poveća, u zavisnosti od mog stanja. Preda mnom je i neurobiotika u Zagrebu i rehabilitacija u Banji Koviljači. Potrebna mi je i transfuzija, a takođe i novi aparat za disanje jer je ovaj počeo da se kvari – ističe Natalija.
Za Natalijin osmijeh! Budimo humani!
Pomozimo Nataliji!
Slanjem SMS poruke: Upišimo 908 i pošaljimo SMS na 3030
Slanjem SMS poruke iz Švajcarske: Upišimo human908 i pošaljimo SMS na 455
Uplatom na dinarski račun: 160-6000000795180-30
Uplatom na devizni račun: 160600000079552271
IBAN: RS35160600000079552271
SWIFT/BIC: DBDBRSBG
Uplatom platnim karticama putem linka: E-doniraj
Uplatom sa vašeg PayPal naloga putem linka: PayPal
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu