Hronika

NATO BOMBA UGASILA MLADOST Prije dvije decenije Branislava je u jednoj noći izgubila CIJELU PORODICU

Na današnji dan prije dvije decenije tokom NATO bombardovanja u Ralji tragično je nastradala porodica Pavlović sa Novog Beograda. Na mjestu su poginuli Stefan (8) i Dajana (5), a otac Vladimir (37) je podlegao ranama. Preživjela je, ali sa strašnim posljedicama, samo majka Branislava.

NATO BOMBA UGASILA MLADOST Prije dvije decenije Branislava je u jednoj noći izgubila CIJELU PORODICU
FOTO: PRIVATNA ARHIVA/RAS SRBIJA

Neke tragedije su toliko velike da ih je prosto nemoguće i opisati i prepričati. A, kada se nevine žrtve i zaborave onda je bol još veći. Kada danas, u ponedjeljak 27. maja Branislava Pavlović i njen brat Branislav Milutinović izađu na dvadeseotogodišnji pomen djeci i suprugu, odnosno sestriću i zetu, pitanje je da li ih se još neko, osim najbližih, više i sjeća.

A tragedija porodice Pavlović koja se desila tačno prije dvije decenije tokom NATO bombardovanja jedna je od najvećih i najbrutalnijih tokom te agresije.

Porodična vikendica Pavlovića u Ralji pogođena je noći između 26. i 27. maja te 1999. godine. Bio je to direktan pogodak. U blizini njihove kuće, samo par stotina metara vazdušnom linijom nalazio se vojni objekat, ali napušten i ispražnjen još prije početka bombardovanja.

Od direktnog pogotka projektila stradali su osmogodišnji Stefan i njegova sestrica Dijana koja nije stigla ni da napuni petu godinu.

Otac Vladimir je od posljedica ranjavanja preminuo u Urgentnom centru nedjelju dana kasnije. Preživjela je samo majka Branislava, tada tridesetsedmogodišnjakinja, koja je nedjeljama bila u komi.

Moja sestra Branislava i njen pokojni suprug Vladimir bili su zaposleni u IMT-u. Pošto je fabrika bila zatvorena zbog bombardovanja oni su se iz svog stana u Beogradu premjestili u vikendicu u Ralji, smatrajući da je na selu bezbjednije. Nažalost, nije bilo – kaže na dvadesetogodišnjicu tragedije Branislavin brat Branislav Pavlović, koji je te strašne noći izgubio sestrića, sestričinu i zeta.

Po njemu nikada se nije saznalo da li je projektil bio namijenjen davno iseljenom i izmještenom vojnom objektu ili je u pitanju bio zalutali “odgovor” na dejstvo PVO-a koji je tada dejstvovao sa Kosmaja.

Udar se desio pred ponoć. Pavlovići su te noći spavali u dva kreveta, otac sa sinom, a majka sa kćerkom. Kuća je sravnjena sa zemljom i ostao je samo betonski pod. Od eksplozije je stradala i susjedna kuća u kojoj je poginula Vladimirova sestra od tetke Biljana Momčilović i teško ranjena njena majka Ljubinka Ivanović.

Djeca su na mjestu ostala mrtva

– Djeca su bila na mjestu mrtva. Stefan je desetak dana prije toga, 16. maja napunio osmu godinu, a njegova sestra Dajana nije dočekala peti rođendan. Iz ruševina i šuta su izvučena i tijela njihovih roditelja Branislave i Vladimira i prebačeni su u Urgentni centar. Sestri mi je bila pukla lobanja, polomljena rebra, ključne kosti… bila je na aparatima. Zet je imao stravične opekotine kojima je podlegao nedjelju dana kasnije – sa neizmjernom tugom u glasu priča  Vladislav Milutinović.

On kao ujak i Vladimirova majka Nadežda sahranili su sestriće i unučiće na groblju na Bežanijskoj kosi. Od 4. juna te 1999. godine zauvijek je sa njima i otac Vladimir.

Ljekari su mislili da neće preživjeti

Branislava Pavlović, iako joj ljekari nisu davali šanse, preživjela je. Preživjela je, ali je njena tragedija tek otpočela.

– Sestra mi je bila u komi tri nedjelje. Međutim i kada se iz nje “probudila”, niko nije imao snage da joj saopšti da je čitava njena porodica ubijena. To joj je rečeno tek poslije više od mjesec dana i to na nevjerovatno jakoj dozi sedativa. Ljekari i zdravstveno osoblje nisu mogli to da joj kažu pa sam morao ja to i u prisustvu čitavog medicinskog tima – i danas, dvadeset godina kasnije, kada priča o tom događaju Branislavu zastaje glas.

Tolika tragedija, bol i muka nije se mogla iskazati ali ni prihvatiti. Branislav kaže da je njegova sestra godinama odbijala da prihvati ovoliko surovu istinu, da je smatrala da su joj djeca i suprug u inostranstvu i da im je baš on, njen brat, pomogao da izvade pasoše i napuste zemlju.

Odbijala je da uzima hranu, a tek od 2010. godine smogla je snage i počela je da izlazi na groblje – priča nam Branislav.

Projektil ubio i Biljanu Momčilović

Od eksplozije NATO bombe koja je te noći prije 20 godina sravnila vikendicu porodice Pavlović i odnijela tri života, poginula je u susjednoj kući i Branislavljeva sestra od tetke, Biljana Momčilović (29), koju je smrt zadesila u momentu kada se nagla nad svog malog sina Nikolu koga je detonacija izbacila kroz prozor.

Iz ruševina ovog zdanja izvučena je živa njena majka Ljubinka Ivanović koja je od posljedica ranjavanja izgubila vid.

Kroz pakao do invalidske penzije

Sagovornik Blica Branislav Milutinović, kaže da je njegova sestra danas u invalidskoj penziji i to jedva. Do tih 21.000 dinara mjesečno prošla je kroz višegodišnji pakao.

– Po ocjeni komisije ona nije bila za invalidsku penziju. Žena koja je sve ovo preživjela, sa trajnim posljedicama po njima je bila sposobna za posao – sa nevjericom priča on.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije