Vjerovalo se da u to vrijeme skoro da nema vjernika koji se mole za zaštitu, pa je granica između našeg i demonskog svijeta najslabija, piše Objektiv.
Prema starim vjerovanjima, tada vještice i duhovi mogu da putuju iz jednog u drugi svijet, pa sile crne magije mogu da prevladaju.
Zbog toga su žene koje bi u to doba bile uhvaćene van kuće nekada slale na lomaču, pod pretpostavkom da su vještice.
Stotinama godina je u Evropi trajao lov na vještice. Sve bolesti i ratovi pripisivali su se njihovom djelovanju, kao i aktivnostima drugih ljudi koji praktikuju magiju, a za koje se vjerovalo da obrede obavljaju upravo noću, i da je njihova snaga najveća upravo između tri i četiri sata.
Trend se ponavljao nekoliko vijekova, a 1835. godine u crkvenim zapisima po prvi puta se pojavio i pojam “vještičji sat”.
A šta nauka kaže na sve ovo?
Pojedina istraživanja pokazuju da se u bolnicama upravo između tri i četiri sata bilježi najviše smrtnih slučajeva.
Većina ljudi koji se bude noću, bude se upravo u to vrijeme i mnogi kažu da se osjećaju dezorijensano i pomalo “čudno”.
Takođe, najviše slučajeva paralize u snu (osjećaj da smo budni i da ne možemo da pomjerimo nijedan dio tijela), javlja se baš u to doba.
I u psihološkoj literaturi spominje se da su iskustva “prikazanja” i osjećanja nečije “prisutnosti” najčešći između 3 i 4 časa.
Naučnici imaju i logično objašnjenje ovog fenomena – brojna istraživanja su pokazala da je nivo melatonina u tijelu na vrhuncu oko tri sata ujutru, nakon čega pada, da se to poklapa sa završetkom jedne od REM faza sna.
Inače, melatonin je hormon koji je zadužen za regulaciju sna, pa kada počne a pada, moguće je da san postane “lakši” i da dođe do buđenja.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu