Sport

NAVIJAČI VLADAJU SRPSKIM FUDBALOM Istorija sramnih napada, može li im iko stati u kraj

Samo u modernoj istoriji desilo se nekoliko nevjerovatnih događaja na sportskim terenima ili van njih ali usko povezanih sa sportom čiji su glavni akteri navijači. Jedan od posljednjih doživio je Savo Milošević, trener Partizana koji je napadnut od strane navijača istog kluba – piše Blic. 

NAVIJAČI VLADAJU SRPSKIM FUDBALOM Istorija sramnih napada, može li im iko stati u kraj
FOTO: RAS KOMBO

Milošević je našamaran jer nije došao na dogovoren sastanak kluba i navijača, ali nije ni prvi ni poslednji koji je doživio nešto tome slično.

U Humskoj je kapitenu kluba skinuta traka, navijači Crvene zvezde su nasred terena “skidali” dresove svojim igračima. Nasred terena su navijači Mačve napravili grob namijenjen igračima ako se ne plasiraju u viši rang, ali su srpski navijači i van granica zemlje imali takve ispade. Primjera radi kada su fudbalera Vojvodine “firmaši” pesničili u Slovačkoj, ili pristalice reprezentacije i pokušaj linča Vladimira Stojkovića u Đenovi.

Ali, tada, ne još dugo. Pošto je Marjan Marković kao jedan od najboljih mladih srpskih fudbalera sa 23 godine želio nešto više od ovdašnjeg fudbala, pretrpio je štetu.

Bio je to period kada je Marković jasno stavio do znanja da po isteku aktuelnog ugovora više ne želi da igra za Zvezdu, prostije rečeno odbio je da potpiše novi ugovor, pa mu je usred noći zapaljen automobil. Ispred zgrade u kojoj je živio Marković bio je parkiran njegov automobil koji ujutru više nije bio u voznom stanju.

Potpredsjednik Zvezde Milan Vujin je poručio kako je klub iznenađen nemilim incidentom kao i da se taj događaj smatra atakom i na crveno-bijele, ali su ubrzo krenule među igračima da se vrzmaju i šale slične ovoj:

Od sada ćemo na treninge morati da dolazimo tramvajem, a kola da ostavljamo u garažama.

Marković je tada već bio seniorski reprezentativac Srbije, preselio se nešto kasnije u Dinamo Kijev, da bi se poslije tri sezone u Ukrajini vratio u Crvenu zvezdu.

Jedan od trenutno najpoznatijih Srba na svetu Dobrivoje Tanasijević imao je turbulentno upravljanje Crvenom zvezdom kada je obavljao funkciju vršilaca dužnosti kluba.

Pravda za Uroša

Popularni Dan Tana je dobio i prijetnje jer nije bio za akciju u kojoj je trebalo da navijači nose majice sa natpisom “Pravda za Uroša”, koje su ipak nosili.

– Trojica navijača su mi ušla u kancelariju, a kada sam ih upozorio da je tako nešto protivno svim fudbalskim propisima, oni su mi prijetili, razbili mi saksiju sa cvećem. Rekli su da ih je baš briga za propise, da treba da platimo kaznu ako je bude. Rekli su da će da zapale stadion, rekao je Tanasijević poslije sjednice Upravnog odbora kluba.

Tanasijević je potom poručio kako se ne plaši navijača i da to što su igrači nosili majice sa likom čovjeka koji je sa upaljenom bakljom napao policajca, na tribini, nije bila niti njegova odluka, a ni bilo koga od čelnih ljudi Zvezde.

Fudbaleri Zvezde su na utakmici sa Jagodinom nosili majice sa natpisom “Pravda za Uroša”, u znak solidarnosti sa navijačem “crveno-belih” Urošem Mišićem, koji je osuđen na 10 godina zatvora zbog pokušaja ubistva pripadnika Žandarmerije Nebojše Trajkovića na meču sa kulskim Hajdukom u decembru 2007, a na utakmici sa Jagodinom navijači Zvezde donijeli su transparent na kojem je bila napisana prijeteća poruka sudiji koji je doneo presudu za Mišića, zbog čega je javno tužilaštvo pokrenulo istragu.

Đenova

Užas nad užasima srpskog fudbala u Italiji, u Đenovi koja je Srbima prva asocijacija na huliganski prekid utakmice. Navijači reprezentacije Srbije su dopustili šest minuta nadmetanja, a onda prekinuli duel koji se nikada nije odigrao.

Niz incidenata na tribinama rasterao je igrače sa terena “Luiđi Feraris”, a u lepezi nedozvoljenih akcija na jednoj ovakvoj priredbi bilo je aktivno paljenje baklji, dok su još navijači sjekli mrežu koja je njih štitila od lopti, ali i lomili pleksiglas koji je, ispostavilo se, igrače (pogotovo Vladimira Stojkovića) štitio od njih.

Pokušali su navijači da upadnu u teren, a kada su fudbaleri uvidjeli ozbiljnost situacije – povukli su se sa terena. Svako u svoju svlačionicu, sem Stojkovića koji se infiltrirao među “azurima” i Kasanu i Pirlu objašnjavao situaciju.

Godinama kasnije Stojković je otkrio šta se tačno desilo uoči meča koji se nikada nije završio u Đenovi, kada su navijači upali u autobus srpskog nacionalnog tima:

– Krećemo na utakmicu i ulazimo u autobus, a Bambi Tošić zaboravlja pasoš. Ja sam sjedio ispred “šaraga” na kraju autobusa, sa desne strane do prozora. Primijetio sam prvo Kačara, potom i Lazovića da se svađaju sa nekim, a oni mi kažu da mene vređaju. Tad mi je Danko rekao da zamijenimo mesta, da ja sednem u sredinu “šaraga”, sasvim slučajno mi je to rekao. Tada sam vidio gomilu ljudi koji me vrijeđaju i pjevaju istu pjesmu. Gurali su autobus toliko da se lepio za zemlju sa leve i desne strane. Onda sam ja legao na pod između sedišta, kada su oni uspjeli da obiju autobus. Tu je bio jedan policajac koji je nestao u sekundi. Ubacili su pet, šest baklji i dimnih bombi i nije se video prst pred okom, a nije mogao dim da izađe. Ušlo je četvoro-petoro njih sa fantomkama i bakljama i tražili mene. Bio sam ispod sedišta. Čak je jedan udario sedište i mene po uvu, toga se sjećam. Vidio sam samo noge jednom momku koji je prilazio. Saigrači su govorili da nisam tu i da sam otišao kolima, a oni su ponavljali “Gde je, gde je?”. Išli su na prepoznavanje sa bakljama pred licem. Sećam se da se Željko Brkić uplašio jer je podsećao na mene po konstituciji. Nekako su na molbu Dekija Stankovića i njegov autoritet izašli, pa su pokušali da se vrate opet, a onda je Bambi uleteo u autobus kao sa devetog sprata. Tada smo krenuli. Posle četiri metra autobus se ugasi, vozač je bio prestravljen. Ponovo se krene sa guranjem, ali smo uspeli brzo da krenemo put stadiona, rekao je Stojković.

I Piksi maltretiran

Godina koja nije idealno počela po Dragana Stojkovića Piksija. Nakon što je 2007. napustio mesto predsednika Crvene zvezde, o Stojković se često govorilo kao nekome ko je oštetio klub, mada se radi o jednom od najlegendarnijih fudbalera Crvene zvezde i čovjeka zaslužnog sa osvajanje evropskog i svetskog trona.

Foto A. Dimitrijević/RAS Srbija
Foto A. Dimitrijević/RAS Srbija

Tog dana je Dragan Stojković bio na stadionu crveno-bijelih, nakon čega je otišao u “Red kafe”, kafić u sklopu Marakane. Ubrzo su Piksiju prišla trojica navijača Zvezde nakon čega je bivši fudbaler napustio kafić. Najpre je došlo do verbalnog sukoba, a poslije nekoliko dobijenih uvreda Stojković je bio primoran da ode.

Međuostalom, Stojkoviću je poručeno “da mu je zabranjeno da sjedi u Red kafeu”:

– Mislim da od tog događaja ne treba praviti vijest dana ili skandal, ali tačno je da sam imao manju neprijatnost u „Red kafeu”! Došao sam na stadion kako bih popio piće sa prijateljima iz Srbije koje dugo nisam video. U jednom trenutku prišla su mi trojica momaka, jednog sam prepoznao jer je i u mojoj vladavini važio za vođu navijača, i upitali me: „Ko ti je dozvolio da sjediš ovde?” Mirno sam im rekao da ne razumijem pitanje, ali su oni nastavili i uz zaprepašćenje mojih prijatelja poručili: „Ne dozvoljavamo ti da sjediš ovde.” Kako ne bih uznemiravao okruženje, rekao sam da je sve u redu i mirno otišao sa stadiona. Ružno je što se sve to desilo, pogotovo na javnom mjestu, ispričao je tada Piksi.

Grob na terenu

To je bio pravi skandal. Jedan od bizarnijih događaja na ovim prostorima, a i šire, pod autorskim potpisom navijača. Pristalice šabačke Mačve su nasred terena iskopali grob u znak pretnje fudbalerima tog kluba i čelnicima.

Grobno mjesto se nalazilo na sredini igrališta uz krstaču, a stajao je i natpis: Druga liga ili ovo! Uz potpis: Šapčani.

Tada je Mačva igrala u Srpskoj ligi zapad i u tom periodu bila druga na tabeli sa dva boda manje od Sloge iz Petrovca na Mlavi. A umjesto da traže pomoć, iz Mačve su, vjerovali ili ne, ovu poruku proslijedili Fudbalskom savezu Srbije:

– Mi godinama pokušavamo da prođemo u viši rang takmičenja, uvijek smo među prve tri ekipe, ali u finišu prvenstva dešava se svašta. Nažalost, to je pogubno za Mačvu koja igra pošten fudbal i godinama u posljednje dvije utakmice gubimo mesto u višem rangu. Skretali smo pažnju na probleme u ovom rangu, ali očigledno nikome nije stalo da ih riješi, izjavio je tada sekretar kluba Zoran Jovanović.

U sve se umješala i policija, a pomenute godine se Mačva nije plasirala u rang više – već Sloga. Srećom, sve je ostalo na pretnji.

Skidanje trake kapitenu

Te večeri se vidjelo da nema granica u domaćem fudbalu, a pogotovo da to nije ograda između južne tribine stadiona u Humskoj i atletske staze.

Ludogorec je eliminisao Partizan iz kvalifikacija za Ligu šampiona, fudbaleri su prišli navijačima, a zamenik kapitena Marko Šćepović se sa tog mesta vratio bez trake koju je nosio pred kraj utakmice. Ona je završila u rukama vođe navijača Miloša Radisavljevića Kimija koji mu je skinuo kapitensku traku, odnosno prema njegovim rečima – nije skinuo.

Šćepović je bio potpuno van forme, već nije imao podršku publike, te je ova situacija samo pogoršala već užasnu situaciju u kojoj je bio napadač.

Potez navijača šokirao je javnost, te su se on i Šćepović obratili narodu konferencijom. Ostala je kao uspomena upečatljiva fotografija rukovanja i poruka drugarstva, kako to baš nije izgledalo nekoliko večeri ranije.

– Stvorila se slika totalno drugačija od onoga što se stvarno desilo. Jer ja nijednog trenutka nisam bio agresivan. Tačno je da sam preskočio ogradu kao što činim svake utakmice kako bih skinuo zastave i pokupio koreografiju, ali mu nisam skinuo traku. Mi smo prije svega drugari i ovo nije bio nasilan gest. Vidjeli su svi šta se desilo i ne znam zbog čega se pravi fama, a ne piše o drugim stvarima. Ponavljam, nisam mu skinuo traku, sam mi ju je dao, kazao je Radisavljević tada.

Riječi navijača nisu toliko šokirale, koliko su potom Šćepovićeve:

– Ja sam osjetio obavezu prema navijačima, koji su tu cijele godine i naš su 12. Igrač, da predam traku. A digla se velika prašina nepotrebno i ovaj slučaj nema veze sa slučajom Lazara Markovića (kojeg je jedan navijač Partizana ošamario, prim.aut) jer je to potpuno druga dimenzija. Nijednog trenutka se nisam osetio ugroženim.

Igrači nedostojni dresa?

Čini se, fudbaleri Zvezde nisu mogli da budu posramljeniji. Izgubili su neočekivano od Voždovca, a onda se poređali pred svojim navijačima koji su ih vređali, psovali – a onda natjerali da skinu dresove i daju im.

Očajna fudbalska priredba crveno-belih svela se na katastrofalan “bis” koji su imali fudbaleri, na desetak metara od ogradom razdvojenih navijača.

Međutim, nisu svi morali da se skidaju, Boban Bajković i Miloš Ninković su zbog zalaganja bili pošteđeni – ne i ostali.

Drugi fudbaleri su samo u šortsevima (kojih su vjerovatno dostojni) napustili teren, a potom uz jako policijsko obezbeđenje otišli u Ljutice Bogdana.

Razbijanje automobila

Jadikovanje fudbalera Crvene zvezde i saopštenje u kom su naveli kako je situacija veoma teške u klubu, čak toliko da se desi da nakon treninga nemaju šampon u svlačionici, nije urodila plodom.

Naprotiv, imala je kontraefekat. Fudbaleri nisu morali da kupuju šampone, ali su bili prinuđeni da popravljaju automobile jer je grupa nepoznatih izgrednika demolirala vozni park igrača crveno-belih i u kola ubacila, pogodite? Šampone.

Čak devet od 13 parkiranih vozila na stadionu Crvene zvezde bilo je polupano, te četvorice srećnih nisu dobila sredstvo za pranje kose.

Fudbaleri su automobile ostavili na klupskom parkingu, neki su bili sa reprezentacijom, neki na mini pripremama na Zlatiboru, što je navijačima olakšalo posao.

Jajima po Vazuri, Vuletiću i Vučeliću

Ne tako davno, nezadovoljna grupa navijača Partizana riješila je da akcijom “Jaja na jajare” iskaže nezadovoljstvo čelnim ljudima crno-bijelih.

Foto: A. Dimitrijević/RAS
Foto: A. Dimitrijević/RAS

Letjela su jaja u centralnu ložu stadiona u Humskoj tokom utakmice protiv Mladosti, neka su završila na Milošu Vazuri, kao i na ljudima koji su sedeli u blizini čoveka od pitanja u Partizanu. Kada je ponestalo jaja, navijači su upravu gađali ambalažom, odnosno kalupom predviđenom za deset komada.

Lekcija za igrače i Savu

Nakon što su u Senti igrali nerješeno protiv TSC-a, fudbaleri Partizana su doživjeli neprijatnu scenu na treningu, a sve je trebalo da bude motivisajućeg karaktera. Nije se navijačima dopao rezultat protiv novog superligaša, “a ni stav”, te su svratili na trening.

Нашу подршку ће имати али хоћемо да гину за свети грб који носе на грудима, а не да играју као бабе и траже изговоре….

Posted by South Side – Јужна Страна on Tuesday, February 25, 2020

Jedan dio pristalica Partizana je došao u Teleoptik pred duel sa Proleterom kako bi poslali igračima poruku da se na vreme spreme sa derbi koji je tada bio već iza ugla. Igračima su poručili da ne postoje izgovori kao što su loš teren i stav da su zadovoljni remijem, te ih podsjetili koje legende kluba su nosile taj dres i da moraju da se bore bez obzira na to kakvo je stanje na tabeli.

Šamari za Miloševića

Veliki incident desio se u restoranu Partizana na stadionu JNA pre nepunih mjesec dana. Nekoliko viđenijih navijača kluba iz Humske fizički je napalo trenera crno-belih Savu Miloševića.

Oni su bili nezadovoljni jer se strateg crno-bijelih nije pojavio na sastanku sa navijačima zakazanom dan ranije, te mu nalupali šamare. Milošević je došao u restoran nakon nekoliko dana baš u trenutk kada je za susednim stolom sjedelo nekoliko navijača

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije