Ni jedan snimak ultrazvuka nije ukazivao na to da sa njim nešto neće biti u redu, ali samo par sati nakon rođenja, stigla je prva neprijatna vijest.
– Porodila sam se relativno lako, već smo bili u sobi i onda su Luku odveli na pregled i došle su sestre po mene i pitale: “Majka, jel možete da dođete?”. Mene je nešto presjeklo u stomaku, ali iskreno nisam ni znala da je to moguće da se desi. Doktorka ga je stavila na pult i pitala me da li sam vidjela to što mi pokazuje, raširila mu je kapke, a unutra nije bilo ničega. Cijela ona bolnica mi se zavrtjela oko glave. Taj dan i noć… Doktorka koja mi je vodila trudnoću bila je u šoku, na ultrazvuku ništa nije moglo da se vidi – priča Lidija za “Prvu” i dodaje da je i ultrazvuk urađen dan pred porođaj bio uredan, ali da bi vjerovatno psihički bila spremnija da je znala šta se dešava, prenosi Blic.
Kako je porodici objašnjeno, u drugoj nedjelji embrionog začeća spoljni agens napao je tkivo iz kojeg izrastaju očne jabučice.
– Poslije njega je rođeno još par djece, Ivanjica, Lazarevac i na Kosovu je rođena jedna djevojčica po kojoj je opisano da je to isto posljedica bombardovanja. To je bio prvobitno šok, ali mi smo se držali, nastavili dalje i, normalno, svuda išli sa njim. Po meni je mnogo gore ovo što je uslijedilo kasnije – svjedoči majka.
Luka je nastavio normalno da se razvija, počeo da govori prve riječi, a onda je sve stalo, Prestao je da spava, govori i jede. Sa dvije godine postavljena je dijagnoza – višestruka ometenost u razvoju.
– Možda bih sada umjela da posjavetujem nekoga. Vid jeste bitan, ali psihičko stanje je mnogo važnije od toga. Da je on psihički okej, sve bi bilo mnogo drugačije. Mnogo smo vremena proveli na protetici, jer su rekli da neće moći glava da mu se razvije, on te proteze nije prihvatao, a u stvari izgubili smo dragocjeno vrijeme. Možda je mnogo bila bitnija motorika, na primjer bazen koji on mnogo voli – objašnjava majka.
Lidija osim Luke ima i dvije kćerke, Kjaru (16) i Jovanu (29) koje su uvijek tu za brata i majci velika podrška, pogotovo nakon što je Lidija prošle godine ostala bez muža.
– Prosto morate da budete takvi. Svi mi roditelji, ja mislim, djece sa raznim problemima smo takvi – jači od svega. Posebno, eto, pre pet mjeseci sam ostala bez supruga koji je bio i meni i djeci velika podrška, tako da sam sad sama. Borimo se kako znamo i umijemo. Nije lako, posebno kada Luka ne ide u školu, ali biće lakše i drugačije kada krene – priča Lidija.
Do njegove pete godine Lidija je bila na bolovanju, a onda se vratila poslu administrativnog radnika, uz punu podršku šefa.
– Ja sam bila na bolovanju do pete godine. On je jako slabo spavao, pa nisam ni ja. Posle se to nekako stabilizovalo, upisali smo ga u vrtić i te vaspitačice su ga socijalizovale. Kasnije je krenuo u školu i sada ima 18 godina i ide u prvu godinu srednje škole. On se neće osposobiti za rad, to je više socijalizacija, druženje, ali i uče razne stvari. Voli da ide u školu i sve je to njemu događaj – vožnja autobusom do tamo, boravak, ima ličnog pratioca, dobre nastavnike i vaspitače – objašnjava.
Samo prihvatanje ovakve situacije nije lako, ali porodica Aleksić uspjela je da pronađe snagu i prebrodi sve nedaće.
– Vi nemate vremena za depresiju, gledate kako ćete dalje. Vjerujte da se više okolina zabrinula, dijete već ima dve-tri godine, oni isto pitanje. Tako da smo mi uglavnom tešili druge. Kad se Luka rodio, naš kum je došao, nazdravio i rekao: “Bog ne daje svakome ovakvo dijete”, tako da ja mislim da imam snagu da ovo iznesem. Normalno se ponašamo, živimo, ne krijemo dijete, jer ima i toga. Svuda idemo, čak i kad sam svjesna da će doći do neke gluposti, izborimo se sa svačim. Jedni iz drugih crpimo valjda snagu – dodaje.
Kaže da je trenutno njena najveća briga da Luka ne ostane van sistema, odnosno da poslije završene škole može da ga upiše u boravak.
– Da znam da je njemu ispunjen dan, da je meni i da skupljamo snagu jedni za druge, za to popodne da možemo da ga provedemo kao porodica. On umije da pokaže i kada je ljut, ume da bude i nježan i stvarno mu malo treba da bude srećan i zadovoljan – kaže.
Na kraju, pokušala je da ohrabri i posavjetuje sve roditelje koji se suočavaju sa sličnim problemima.
– Da se drže zajedno i prate svoju intuiciju i iskoriste najbolje od života što im je dato – zaključuje hrabra Lidija.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu