Svijet

“Ne idem u Hrvatsku na more u sezoni jer mrzim da me prave budalom" Jovanu svi pitaju zašto nije otišla na ljetovanje,OŠTRO JE ODGOVORILA

Novinarka i kolumnistkinja Jovana Badovinac u tekstu pod nazivom "Ne idem na more u sezoni jer mrzim da me hrvatski turizam pravi budalom" detaljno je opisala zbog čega nije otišla na godišnji odmor i zašto je izluđuju pitanja o ljetovanju.

“Ne idem u Hrvatsku na more u sezoni jer mrzim da me prave budalom" Jovanu svi pitaju zašto nije otišla na ljetovanje,OŠTRO JE ODGOVORILA
FOTO: N. MIHAJLOVIĆ/RAS SRBIJA

U rangu glupih ‘pitanja – čuđenja’ našla sam se i ja posljednjih dana. Najmanje pedeset ljudi bez ikakvog razloga me je pitalo zašto još nisam bila na godišnjem i kako to da ni neću tako skoro, jer, pazi sad, polovina je avgusta, ljeto je pri kraju i krajnji je rok da odem. Inače, bjednija pitanja od ovih su mi još jedino ona kad ćeš da rodiš, imaš već 30, još se nisi udala, a skoro ti je 40, kako si to pred porodom, a nisi teška ko Houdek (hrvatski pevač) i zašto leti nosiš čizme, a ne japanke u kojima je mnogo veća šansa da ti se noga oznoji od jeftine gume i da do početka septembra slomiš ključnu kost nego što će ti se to dogoditi u laganim gležnjačama od čistog velura – započela je Jovana.

Dodala je da u kolopletu tih potpuno neprimjerenih pitanja, svaki dan se nekome pravda zašto nije na moru.

– I tako u kolopletu tih potpuno neprimjerenih pitanja, svaki se dan nekome opravdavam zašto nisam na moru, zašto uopšte nisam na godišnjem, zašto je mali svaki dan u vrtiću i zašto je tamo sve do 18 sati. I ama baš nikada ni na jedno od tih pitanja ne stignem da dam svoje razloge, pa sam zato odlučila da napišem kolumnu i objasnim zašto nisam dovoljno velika faca da bih na more išla u srcu sezone. Prije neki dan na Fejsbuku odlično je opisala moja koleginica iz redakcije. Status je išao nekako ovako: ‘Gle čuda, niko nema za more, u a 16.30 na Vukovarskoj su ravno 4 automobila’. Trenutno nas je u gradu, ako računam i momke iz Gradske čistoće koji marljivo kose travu, sveukupno hiljadu. Na posao čak i uz idiotska prekapanja Jankomirskog čvora stignem za 15 minuta, a na parkingu bilo kojeg većeg šoping centra nema više od 20 automobila. Rad u Zagrebu u vrijeme kad su svi na moru je napokon lišen stresa zbog prometnog haosa, stignem da obavim apsolutno sve što treba, a što nisam obavila tokom posljednjih mjeseci jer jednostavno nemam živaca i volje stajati satima u koloni da bi se dovezla sa jednog kraja grada na drugi. Zagreb je apsolutno najljepši upravo u ovo vrijeme, događaja je uprkos koroni na svakom koraku hrpa, a zamislite kako je tek izgledalo ranijih godina – napisala je ona.

Pročitajte još

Ajmo dalje, jer prazan Zagreb je tek početak.

– Nakon što su mi prije sedam godina umrli roditelji, sestra i ja smo shvatile da se vikendica na moru koristi samo dva, maksimalno tri nedjelje u godini. Plus ono kad odeš za Uskrs i griješ se na klima uređaj dok kuckate farbana jaja za doručak. Djecu za više od toga nemamo sa kim da ostavimo tokom ljetnjih praznika, osim da iznajmimo dadilju, a godišnje režije i održavanje stana sve su, samo ne male. Koliko god volimo Istru u kojoj smo provele više od 30 godina, shvatile smo da je došlo vrijeme da to prodamo. Naletio je Slovenac i kupio po dobroj cijeni. Ostale smo bez nekretnine na moru u kojoj, kad sve ukupno zbrojimo, pola provedenog vremena nije bio odmor.

Jer kuću na moru treba nazvati pravim imenom. Rupa bez dna – objasnila je Jovana.

Dodala je da  ko god ima bilo koju nekretninu u koju dolazi sezonski zna da je prvih nekoliko dana boravka rezervisano za popravke, farbanje, majstore, skidanja gnijezda od osa i stršljena, mijenjanje sifona, krečenje, brušenje, spuštanje čamca, lakiranje stolarije.

– Boravak u vlastitoj kući podrazumijeva i ostale poslove – pranje veša, kuvanje, čišćenje, a pogotovo su srećni ovi što imaju i okućnicu. Glavni razlog zašto smo prodale stan na moru, osim dobre ponude, bio je taj da nismo više na ljetovanju htjele da budemo najamni radnici.

Da li ste primjetili da se većina ljudi koji imaju kuću na moru vrate umorni? Prema statistikama vlasništvo nad nečim što se zove vikendica ima skoro 90 odsto Hrvata, a od toga ih je više od pola na Jadranu.

FOTO: KATIA CHRISTODOULOU/EPA
FOTO: KATIA CHRISTODOULOU/EPA

Čovjek bi pomislio pa u redu, ideš onda u hotel. Ne, ja u to doba ne idem ni tamo. Na oko zanemariv, ali za mene ključan razloga neodlaska na more u septembru i avgustu je komocija. Kao što mi ne pada na pamet više prvih sedam dana boravka na moru da brusim vrata i još toliko da potrošim na traženje majstora da promijeni dotrajalu kvaku, tako mi je postalo potpuno neprihvatljivo da boravim dvije ili tri nedjelje na mjestima gdje je katastrofalna gužva. Stajanje u kilometarskim kolonama, čega mi je dosta cijelu godinu u Zagrebu, čekanje u redovima u radnjama, traženje mjesta na plaži, iako Jadran zaista ima divljih pozicija, ali čujte, petu godinu boravka za redom nanjuše ih čak i Česi, traženje parkinga i mjesta u kafiću, putovanje auto-putem i cjelodnevne vrućine zbog kojih ili rano ujutro trčiš na plažu da uloviš hlad ili se većinu dana rastežeš po neudobnom apartmanu, meni su dovoljan razlog za ostanak u Zagrebu – rekla je ona.

Kad čovek dođe u neke godine želi za sebe najbolje.

– S dvadeset i kusur važno je da se na suncu što više spržiti, s trideset su najbitniji svekar i svekrva koje ne podnosiš, ali ih vodiš sa sobom na more jer želiš bar malo predaha od dječurlije koja bi pet puta na dan jela, kupala se, presvlačila i izvlačila novac za sladoled, svjetleće igračke i naduvane pelikane lošeg kvaliteta. S četrdeset već gledaš kako da zbrišeš od vrućine na kampovanje u Sloveniju, a kad pređeš tu magičnu brojku stvari se drastično mijenjaju. Komfor postaje apsolutni prioritet i prilagođavaš stvari samo sebi.

Pa tako, ne biste vjerovali, ja provodim na moru u prosjeku pet meseci godišnje. Nekad kod prijatelja, nekad u hotelima, jako rijetko u apartmanima, nekad nedjelju, nekad dvije, nekad vikend. Krećem u aprilu pa sve do kraja juna, i ponovno krajem avgusta sve do Svih Svetih. Naputujemo se nas troje, priuštimo sve i svašta. Nekad u Hrvatskoj, nekad u inostranstvu, ali nikada u sezoni na Jadranu da me pohlepni Hrvati prave budalom. Skoro će 15. u mesecu, svima su legle plate. Ove ljetnje, kao i onu za Božić, većina potroši dva mjeseca unaprijed. Ako ste na moru, novac vam curi ko pijesak kroz sito, jer bezobrazluk kojim vas okradu prodajući vam kilu smokvi za 90 kuna, espresso za 20 kuna, picu s K plus šunkom za 100 i sobu uređenu namještajem iz Šipada za 80 evra, sve je samo ne normalno. Potreba da što više zarade u dva mjeseca guljenja kože domaćem svijetu pokazuje svu gramzljivost i aroganciju hrvatskog turizma, a ja na svoju sreću nisam toliko glupa da plaćam peterostruku cijenu za nešto što vrijedi skoro ništa ili pak malo. Kad se sjetim da su na Viru apsolutno sve namirnice u radnji dvostruko skuplje od Zagreba, a u kafićima i više, zaista mi je žao svih Hrvata koji su tamo svojevremeno bez ikakve dozvole izbetonirali kuće.

Jer čovjek bio oprostio na godišnjem i gužvu i vrućinu i ne baš luksuzni smještaj, jer na kraju krajeva to je bit ljeta, provod, druženje, buka, žurke i sloboda. Ali ovaj dio, da te neko pravi budalom i naplaćuje ti so pod biber, u mom će slučaju će ostati gladan – zaključila je Jovana, prenosi Blic Žena.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije