“Čarobni brijeg”Tomasa Mana je svojevremeno bila izborna lektira u srednjoj školi koju skoro niko, kada je riječ o mojoj generaciji, nije pročitao iz prostog razloga jer je bila duga i jer je od svojih čitalaca zahtijevala da postane njeni aktivni sudionici. U pitanju je klasik, kojem se, pored “Majstora i Margarite”, “Čekajući Godoa” i svega što je Andrić napisao, uvijek iznova rado vraćam. Biram “Čarobni brijeg” jer mi se čini da je riječ o jednoj od onih knjiga za koje svi kažu da su je pročitali, a zapravo nisu, ili su počeli, ali je nikada nisu završili. Uvijek aktulena, iako govori o 20. vijeku, ova knjiga se, pored pitanja bolesti, moralnog nazadovanja i odumiranja društva kao takvog, bavi i pitanjem polarnosti između duhovnosti i života, tranzicije u ime humanizma, te prirodom vremena i problemom njegove naracije. Ako sve to nije dovoljno, onda imamo i Sorentina koji je, referišući se indirektno na nju, snimio izvanrednu “Mladost” (eng. Youth).
FILM Heima
Prošle sedmice sam za portal Srpska Café, za koji inače pišem srijedom, objavila listu mojih omiljenih filmova. Broj jedan je zauzeo kratki film “Savršeni čovjek” Jorgena Leta sa svojim hibridnim nastavkom “5 opstrukcija” Larsa fon Trira. Iako su to filmovi, uz djela Pola Tomasa Andersona, Roja Andersona i Paola Sorentina, koje bih uvijek i u svakoj situaciji preporučila, danas biram jedan koji sam tom prilikom ispustila. U pitanju je muzički dokumentarni film o Islandu i islandskom bendu Sigur Ros. “Heima”, što u prevodu znači Kod kuće, je film nastao iz želje da se nešto da nazad prostoru koji te je iznjedrio. Naime, u ljeto 2006. godine, “Sigur Ros” se vratio kući sa vrlo uspješne turneje da održi seriju besplatnih koncerata za svoje sugrađane. Ovaj film dokumentuje tu, sada već, legendarnu turneju, upotpunjenu intimnim refleksijama njegovih članova, interakcije sa lokalnim stanovništvom i akustičnim izvođenjem. Snimanjem grupe na koncertima diljem Islanda, njihove Heime, Din Debloa (Dean DeBlois) je uspio da zabilježi i uhvati intenzitet i veličanstvenost ne samo “Sigur Rosa” i njihovog živog izvođenja, nego i zemlje iz koje su potekli. “Heima” je sigurno jedno od najljepših audiovizuelnih doživljaja i moja topla preporuka i ako vas interesuje druga strana Islanda onda je ovo film za vas.
ALBUM – Migration/Elwan/Shadow Theater
Dvoumim se između Bonoboa i “Migracije”, posljednjeg albuma Tinarivena i odličnog mladog jermenskog pijaniste Tigrana Hamasjana, tako da ću se u ovoj rubrici opredijeliti za tri albuma (koja bjesomučno slušam), umjesto jednog jer iako su svi oni planetarno popularni čini mi se da na ovim prostorima ljudi i nisu toliko upoznati sa njihovim radom. Nažalost. Dakle, ako zaista želite da čujete nešto svježe, drugačije i dobro pravac Bonobo (Migration), Tinariwen (Elwan) i Tigran Hamasyan (Shadow Theater). A onda preslušajte sve njihove albume i sva živa izvođenja.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu