Da sam se udavala ovoliko puta koliko sam iznova započinjala borbu sa rakom, bilo bi mi mnogo. Ukoliko bih uspjela da doživim pet godina, za šta su mi šanse statistički vrlo male, uspjela bih da preživim. Ostalo mi je još godinu dana. Ja sam, inače, statistička greška, pa očekujem da to budem i sada – pričala je Isidora, a na pitanje šta misli da je lijek rekla je:
– Pozitivne misli, smijeh i ljubav. Važno je intenzivno živeti, radovati se svakom danu i raditi ludačke stvari. Ja se dotjeram, obučem najljepšu haljinu i to mi digne seratonin kada mi je najteže. Kupala sam se u moru pod hemoterapijom, ljudi su se krstili, ali kako da odolim kada ne znam koliko još vremena imam. Nikada se nisam borila protiv bolesti, već za život, prenosi Blic.
Isidorina knjiga nosi naziv “Miris neba”, a kako je književnica pričala, ljekari su joj u više navrata govorili da je vrijeme da krene ka njemu.
– Miris neba osjećam sve ove godine koliko sam bolesna i bilo je momenata kada su mi ljekari pokazivali rukom da je vrijeme da krenem ka njemu. Ovaj svijet je težak, mnogo je brutalnosti i mučimo se oko nekih trivijalnih stvari i ponekad poželiš to nebo, a onda vidim ovo dvoje moje djece i kažem: “Nebo može da sačeka”.
Isidora je posljednje dane provodila u stanu svojih roditelja u kome su se doselili nakon izgnanstva iz tada ratom zahvaćenog Sarajeva.
– Svakodnevno je sjedela na klupi ispred solitera, a komšije su joj se javljale, ali je nisu zapitkivale o zdravstvenom stanju – javio je prijatelj porodice za Alo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu