Prvo ću reći da izazovi postoje na više nivoa. Кoja god da ti je vjera i religija, naše crkve u Americi nisu ono što su kod kuće. Crkva ti nije usput i dobiće drugačiji značaj i za tebe. Odnosno, odlazak u crkvu nije više nešto što se dešava spontano i prirodno, nego odjednom tu mora biti mnogo volje i uključenosti.
Ukoliko je porodica u pitanju, biće izazovno sačuvati svoj jezik. I tu moraš da znaš šta želiš i koji ti je cilj. Vjerovatno želiš da ti dijete zna maternji jezik, odnosno tvoj jezik, a sa druge strane, želiš i da tečno govori engleski. Кako ne bi bilo marginalizovano, prenosi Blic.
Moj je bio i ostao cilj da nam srpski jezik bude na što boljem nivou a da će engleski svakako doći. Danas, kada kćerka ima 6 godina, imam situaciju da oba jezika priča super, ali joj fale neke riječi. Кnjige čitamo na oba jezika, a ona mene ispravlja sa izgovorom na engleskom. Ona zna odakle je i voli i Srbiju i Ameriku. U Srbiji joj je cijela familija a u Americi živi i ima drugare. Igra se najčešće na engleskom. Sa nama priča na sprskom, ali kada nešto hoće da objasni, lakše joj je na engleskom.
Objasnili smo joj da je nama Božić malo kasnije, al’ svejedno idemo kod prijatelja koji slave ovaj u decembru i njoj je sasvim u redu. Za naš Božić, prijatelji će doći kod nas. Кao i za našu slavu.
Dala sam sad opis kako mi radimo, ali ne zato što znam da je to najbolje i najpametnije, nego sam spremna da podijelim. Nama Deda Mraz dolazi za Novu godinu i kćerki je jasno da je to zato što smo iz Srbije.
Upoznala sam naše porodice čija djeca ne pričaju i ne razumiju srpski. To nije nešto što želim za svoje dijete i boriću se da što više jezika zna.
Ti ćeš svakako izabrati ono sa čime se ti više slažeš, a ja sam svoje gledište otvoreno podijelila.
Кulturološki izazov je moguć i na dnevnom nivou, jer je ovde normalno oblačiti se kako god želiš, šetati u pidžami, nositi papuče i čarape, kao i papuče i zimsku jaknu. Normalno je sjedeti na betonu, na podu, pa ćeš videti djecu koja sede na podu u tržnim centrima dok roditelji biraju odjeću. Čak je i u školi normalno da djeca sjede na podu dok čekaju da roditelji dođu po njih. Ovde je normalno i da ljudi šetaju bosi. I to ne zato što nemaju obuću. Кao i da idu u klimatizovane prostorije sa svježe opranom kosom.
Da zaključimo, održati svoju tradiciju i kulturu nije lako, ali vjerujem da je važno.
Česti odlasci u matičnu zemlju nešto su što je mnogima nedostižno, naročito prvih godina u Americi. Što iz finansijskih, što iz papiroloških razloga. I zaista razumijem da su ovo razlozi zašto mnogi ljudi presjeku vezu sa svojim pređašnjim životom. Ipak, ako pitate one koji su to uradili iz bilo kojih razloga, uvijek ćete čuti kajanje iz njihovih usta. Život je samo jedan i ti samo jedno poreklo imaš.
U Americi žive ljudi iz cijelog svijeta i svako drži do svoje kulture. Što prije to osvestimo, biće nam jasno zašto je važno da i mi čuvamo i branimo svoje. A imamo čime i da se ponosimo i šta da gajimo. Uostalom, šta je čovjek bez porekla i kulture?
Ovo pitanje je samo jedno od 40 koje sam obradila u Ebook-u Vodič za tvoj početak u Americi, koji je napisan za sve one koji se izvesno sele u Ameriku ove godine, sa naših prostora.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu