U Beogradu i te kako ima gladnih. To su ljudi koji su stari, bolesni, to su samohrane majke sa bolesnom djecom, bolesne žene – rekla je Vesna Živković, jedna od osnivača grupe “Hrana za osmijeh”.
Poslije ovih riječi ne možete da ostanete ravnodušni i ne zapitate se kako ste zapravo malo vremena proveli razmišljajući o tome da u Beogradu ima i onih koji danima ništa nisu pojeli.
A gladovanje je za pojedince, pa čak i za čitave porodice, ponekad svakodnevica sa kojom se suočavaju. I vjerovatno danima, a možda čak i nedjeljama ne bi imali šta da pojedu, da nema humanih ljudi okupljenih oko “Hrane za osmijeh Beograda” – grupe koja je razvila mrežu donatora hrane za korisnicima, onima koji su bolesni, koji su ostali bez ikakvih primanja ili koji ne mogu da rade.
– Naša grupa pomaže socijalno ugroženima. To su samohrani roditelji koji ne mogu da rade jer imaju bolesnu djecu, ili rade, ali plaćaju stan i njihove plate ne mogu da pokriju sve troškove. Korisnici su i bolesne žene koje su predale zahtjev za invalidsku penziju, pa se na to čeka, a imaju maloljetnu djecu. Da nema nas, te žene i njihova djeca bi gladovala – priča Vesna Živković za Telegraf.
Ona navodi da trenutno imaju oko 50 porodica, među kojima su i četvoročlane. Vesna navodi samo neke od teških slučajeva sa kojima se u prethodnom periodu susrela.
– Imali smo korisnicu koja nije radila, a ima dva bolesna sina: mlađi, koji ima pet godina, boluje od epilepsije, a stariji ima astmu. Ona je poslije izvjesnog vremena počela da radi, i sada je donirala paket hrane za nekog kome je to potrebno kao što je ranije neko njenoj porodici dao – priča Vesna.
Naglašava da je, ipak, najviše starijih i bolesnih koji nemaju nikakva primanja.
– Jednu baku sam zatekla kako traži hranu u đubretu. Kada sam joj donijela hranu, rekla je skromno: ”Meni je dovoljno i pola kese”. Dala sam joj dvije. I od tad joj stalno donosimo hranu, bakica se zahvali i kaže: “Zbog vas više ne gladujem” – prepričava ona.
Kaže da je bilo i onih koji ništa nisu jeli cijela tri dana.
– Stariji čovjek, sam, bolestan. Gladovao je tri dana, dok mu nisam odnijela paket hrane – kaže Vesna i dodaje:
– Ima i onih koji ostanu gladni jer plaćaju tuđe dugove. Jedna žena koja živi u nehumanim uslovima u Grockoj radi, ali je bila žirant osobi kojoj nije trebalo da bude i eto, sad isplaćuje tuđe dugove, na šta joj ode mjesečno pola plate.
Vesna kaže da je ovu grupu osnovalo njih četvoro, pored nje, osnivači su Darko Vučićević, Milena Jovanović i Mirjana Žigić. Njihova grupa ne prima pomoć u vidu novca, već isključivo samo hranu.
– Imamo dva, tri saradnika, ali se to stalno mijenja. Potrebni su nam ljudi koji bi pomagali, učestvovali u tome da korisnicima odnesu hranu. Nikada novac nismo uzeli, jer bi ovaj naš rad time izgubio na vrijednosti. Svako od nas ima svoj posao koji radi nezavisno od ovoga, a gorivo za kola plaćamo sami – priča Vesna Živković.
Ona kaže da im je u susret izašao vlasnik jedne firme za dostavu, koji im je dao na korišćenje komoru gdje mogu da skladište hranu prije nego što je dostave korisnicima.
Pored saradnika, grupi “Hrana za osmijeh Beograda” potrebni su i donatori. Vesna apeluje na ljude da pomognu gladnima jer ih u Beogradu i te kako ima.
Kako priča, njihov rad nije prestajao za vrijeme epidemije korona virusa. Ono što se promijenilo je da je od početka epidemije, sve više onih koji nemaju šta da jedu.
– Povećao se broj ljudi kojima je pomoć potrebna. Naravno, mi hranu dostavljamo i onima koji su zaraženi. Dešavalo se da u danu, za vrijeme korone, sama dostavim po 20, 30 paketa hrane. Raspadala sam se – priča Vesna.
Na pitanje kako sve postiže, kaže: “Ko hoće, nađe način” i kao primjer navodi humane ljude iz Amerike i Kanade koji su onlajn naručili hranu i platili je, a ona je stigla onima kojima je najpotrebnija u Beogradu.
– Ti ljudi nas čekaju. Da nema nas, oni ne bi imali šta da jedu – zaključuje Vesna Živković.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu