Naslušali smo se i izgovora u stilu „nemojte mene, imam decu“, „ako progovorim, ostaću bez posla“ i „zašto baš ja?“ E pa, upravo zato što imamo djecu, koja sutra treba da žive u normalnom društvu, a ne u razbojničkoj jazbini, upravo zato da bismo i sutra imali poslove i dostojanstveno zarađivali za život, na pitanje „zašto baš ja“ postoji samo jedan smislen odgovor: zato što nema ko drugi. Neće doći niko iz Vašingtona, Brisela, Beograda, Sarajeva… i donijeti nam pravdu i dostojanstvo, kao humanitarnu pomoć.
Pokazao je to i referendum o opozivu načelnika Teslića Milana Miličevića. Ono o čemu se godinama šuškalo po kuloarima, jasno je i glasno nazvano pravim imenom, a umjesto medijske i kafanske kuknjave, neanonimni i dobro obučeni posmatrači su uzeli stvar u svoje ruke i žestoko se borili za svaki glas. Borbu nisu prekinuli ni nakon što je postalo jasno da je njihov kandidat pobijedio. Jer, nije u pitanju ko će dobiti ili zadržati fotelju, u pitanju je princip: temeljni princip, po kojem je svaki glas neprocjenjiva vrijednost, sa kojom se ne sme trgovati.
E sad, ključno je pitanje da li će „slučaj Teslić“ biti putokaz za sve buduće izbore, ili tek egzotično čudo, poput teleta sa dvije glave, o kojem će anonimni ljubitelji demokratije raspredati uz logorsku vatru.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu