Ideja o materinstvu mi nikada nije bila privlačna otkad znam za sebe. Kad sam bila u dvadesetim prolazila sam kroz period oštrog bunta gdje sam padala u vatru kad god bi mi neko rekao “predomislićeš se”. Sada više nisam u tom fazonu, jer znam da sam 99 odsto sigurna da se moje mišljenje neće promijeniti počinje priču za Blic Sanja M. (36) iz Beograda, koja je u nekoliko navrata pokušala da “podveže jajnike” u Srbiji, ali joj to nije uspjelo.
Samo pominjanje ove teme da neko ne želi djecu predstavlja otvaranje “vruće teme” i gomilu osuda. Iako je u suštini intimna stvar i tiče se slobode izbora, mnogo je onih koji će unaprijed osuditi ovakvu namjeru što neko želi da se odrekne materinstva.
Kako ljekari objašnjavaju, podvezivanje jajnika je procedura koja se obično može uraditi ženama poslije trećeg carskog reza, ali da je rijetkost da neko to zahtjeva u reporuktivnim godinama, ko uz to još i nema djece.
– Mnogo sam razmišljala o tome, pogotovo pred vjenčanje. Brinula sam da moj suprug neće u nekom trenutku da odluči da želi djecu i razgovarala sam i sa njim o tome. Iskreno sam mu rekla da se neću predomisliti i da ako on osjeća da postoji šansa da će poželjeti djecu, ne treba da ulazi u brak sa mnom. Moj muž i ja otvoreno razgovaramo o svemu, tako da je moje odluke bio svjestan od samog početka našeg zabavljanja, ali, kao što sam rekla, pred vjenčanje smo ponovo razgovarali o tome i zaključili da smo na istoj talasnoj dužini i da oboje želimo isto – da budemo zajedno – priča Sanja za Blic.
Svako se usuđuje da dijeli savjete
Iako se mnoge žene ne usuđuju da urade ovakav zahvat iz više razloga, ima primjera kada se svjesno odriču materinstva. Razlozi su različiti: karijera, nemogućnost pronalaženja adekvatnog partnera, ljubavni brodolomi… Ipak, iako ispunjava sve uslove za proširenje porodice, ona pak smatra da je odluka samo njena.
– Sa najbližom porodicom sam imala sreće, jer od trenutka kada sam im rekla “ne očekujte djecu od nas i ne možete da mi promijenite mišljenje”, više me nikada ništa nisu pitali na tu temu. Meni je, u suštini, najveći šok to što ljudi koji me najmanje poznaju, koji su mi najmanje bliski, da ne kažem poznanici, sebi daju za pravo pravo da me pitaju uopšte o djeci, a onda da krenu da me ubjeđuju da ja ipak želim jer oni znaju bolje od mene kako se ja osjećam. I to je konstantna situacija. Prvo, da li su svjesni koliko je to intimno i na kraju krajeva nepristojno pitanje? Drugo, da li stvarno misle da će njihovo mišljenje da znači nekome koga vide jednom godišnje – dodaje ona.
Iako će se mnogi pitati zar je ovo “normalno”, odgovor se sam nameće, u pitanju je lična stvar, želja i potreba.
– Iskreno, prvi i najvažniji razlog mi je što jednostavno – ne želim! Nikada nisam imala, niti imam potrebu da se ostvarim kao majka. Najčešća reakcija koju na ovaj odgovor dobijem je da sam nezrela i da ću promijeniti mišljenje. Smatram baš suprotno – zrelo je ne praviti dijete ako ga ne želiš. Koliko je samo neželjene djece koja su na žalost vrlo svjesna da su neželjena? Koliko bi bilo bolje da ljudi nespremni da se staraju o drugom ljudskom biću nisu na svijet donijeli djecu? A onda kada krenem da razmišljam o okolnostima u kojima živimo, razlozi se samo gomilaju – dodaje Sanja.
Zašto ne usvojiti
Kako dalje objašnjava, svi oni bliski ljudi koji su upoznati sa njenom odlukom znaju da ona u suštini voli djecu, ali samo ne želi da bude majka. Kako kaže, ona sa djecom iz familije i djecom svojih prijatelja provodi kvalitetno vrijeme i obožava ih, kao što djeca vole nju, ali ona ne namjerava da promijeni mišljenje. Štaviše, i usvajanje je dobar potez.
– Super mi je da provedem par sati sa kumčićima, bratanicama, sestrićima. Svima sam “omiljena tetka” i uvijek nam je zabavno kad smo zajedno. Vrlo sam svjesna šta ću dobiti tim zahvatom i to je ono što mi je potrebno da mogu da nastavim mirno da živim. Nijedno kontraceptivno sredstvo nije 100 odsto sigurno i nekoliko puta sam imala prepade gdje sam bukvalno doživljavala panične napade pri pomisli da možda postoji mogućnost da sam trudna. Kada pomenem ovaj zahvat moj muž nema nikakvu reakciju na to, moje tijelo je moja stvar, tako da imam njegovu podršku šta god želim mogu da radim. Kao što se ja ne bih usudila da njemu govorim šta treba, a šta ne treba da radi sa svojim telom, isto to očekujem i dobijam od njega – kaže Sanja.
Procedura nije jednostavna
Na ovu proceduru se uglavnom odlučuju žene nakon trećeg carskog reza, tačnije, nakon što ljekar “izvadi bebu iz stomaka”, ukoliko žena potpiše saglasnost i izrazi želju, moguće je odmah obaviti proceduru, što se pojednim ženama i savjetuje.
Kako je objasnila, ona je pokušala da makar otvori ovu temu sa nekim ljekarom, i dodaje da je njih nekoliko dalo identičan savjet ” da sačeka, jer postoji šansa da se predomisli”.
-Pokušala sam u nekoliko navrata da razgovaram sa ginekolozima koji rade u privatnim klinikama, međutim, svaki odgovor je vodio ka tome da ne činim to jer možda se predomislim a radi se o trajnom postupku. U državnim klinikama znamo kakve su gužve i za obične procedure, a kamoli da se neko bavi ovom problematikom, mada svejedno je gdje uraditi samo da to bude dobro obavljeno – dodaje sagovornica.
Ginekolog dr Mima Fazlagić nedavno je objasnila da praksa pokazuje da nema mnogo zahtjeva za voljnu sterilizaciju.
– Staro pravilo je bilo da, kada se ženi urade tri carska reza, ona pred taj treći potpiše da želi da joj se uradi podvezivanje jajovoda jer se smatralo da četvrti carski rez može da joj ugrozi zdravlje. Dakle, bio je potreban samo njen potpis u kartonu – ako to ona želi, objasnija je dr Fazlagić za Novu.
U neformalnom razgovoru sa ljekarima iz privatnih klinika, kažu da je ženama u reproduktivnom dobu jedini savjet da to ne rade ako za to ne postoji određeni zdravstveni razlog, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu