Gradovi

NEMAJU CIJENU Njemačke starine za kojima se svi u Gradiški okreću

Vujadin Savčić iz Dubrava i Mile Ivaštanin iz Laminaca kod Gradiške diče se svojim prevoznim sredstvima sa žigom njemačke industrije prije više od pola vijeka.

NEMAJU CIJENU Njemačke starine za kojima se svi u Gradiški okreću
FOTO RAS SRBIJA

Vujadin posjeduje „mercedes“ od 170 kubika, model iz 1938. godine, koji je dugo sređivao, popravljao, nabavljao dijelove iz Njemačke da bi mu vratio stari sjaj.

Kupio sam ga u Beogradu u raspadajućem stanju, za 5.000 maraka. Sve sam uredio, nabavio dijelove, zamijenio zarđale limove, sve doveo u stanje kao da je sada izvezen iz tvornice – hvali se Vujadin.

Foto Milan Pilipović/RAS Srbija
Foto Milan Pilipović/RAS Srbija

On pažljivo čuva svoga ljubimca na četiri točka. Ni kapi kiše, veli, na njega ne smije pasti niti gume da zagaze u blato.

– Strogo i pažljivo čuvam svoj „mercedes“ koji sada nema cijenu, mada mi je nuđeno mnogo novca za njega. Garažiran je u vanrednim uslovima, gdje nema prašine niti bilo kakve prljavšine. Ukoliko dobijem zahtjev da učestvujem u svatovima, vozim mladence, za parade ili filmove. Ipak, prvo se raspitam za vremensku prognozu jer on ne može na kišu – objašnjava Vujadin režim za svoje vozilo.

Mile Ivaštanin iz susjednih Laminaca hvali se biciklom koji je stariji od Vujadinovig „mercedesa“ ali ga pretjerano ne čuva.

– U Njemačkoj sam zaradio penziju a kada sam odlučio da se vratim kući, u rodno selo, i tu nastavim život, Nijemac, moj prijatelj, poklonio mi je bicikl. On je iz Hitlerovog doba, ugodniji za vožnju nego motocikl. Sve se ljulja, kao da sam u lađi na vodi – ne ostaje ni Mile dužan u pohvalama svoga ljubimca.

Foto Milan Pilipović/RAS Srbija
Foto Milan Pilipović/RAS Srbija

Međutim, on svoj bicikl svima rado ustupa, da se provezu po selu i uvjere u njegove karakteristike.

– Mnogi ne vjeruju, a ja onda, kažem, ko ne vjeruje neka provjeri. Može da se proveze i shvati šta je i kako se na putu voziti na pravom njemačkom biciklu. Tu ništa ne škripi niti žulja, samo ljulja – kaže Ivaštanin pozirajući pored svoga dugovječnog dvotočkaša na kojem ništa nije popravljao, osim što povremerno naduva gume jer izduvaju na vrućini ili na velikoj hladnoći.