Za mnoge, posebno njegove vršnjake, mlade bez zaposlenja, elektronske osmrtnice i posredovanje u pogrebnoj djelatnosti ne predstavlja naročit poslovni izazov, ispričao je Popović u Gradiški, gdje je, kao i većini drugih gradova Republike Srpske, pronašao poslovne partnere i saradnike.
Ipak, on nije bio u prilici da bira posao, svjestan i odlučan da u najtežim vremenima, naročito u jeku pandemije korone, mora pronaći način da zaradi za porodicu.
– Živimo u raskoraku želja i mogućnosti. Veliki broj stanovništva nema posla, a istovremeno mnoga preduzeća uzaludno traže radnike. Osim toga, postoji i mnogo načina za zaradu na osnovu ličnih, pojedinačnih poslovnih inicijativa. Tu negdje, u dilemi da li otići u inostranstvo, pokrenuti svoj mali biznis ili se zaposliti u uslužnim, građevinskim ili nekim drugim djelatnostima, bio sam i ja – opisuje Popović svoja razmišljanja i opsesije.
Povod
Ipak, on nije birao poslove, bez obzira na stručnu spremu. Morao je, kaže, pronaći način da se, koristeći mnoge poslovne ideje, opredijeli za jednu.
– Iz ličnog iskustva, kada smo u rodbinskom krugu prošle godine imali smrtni slučaj, naišli smo na mnogo problema u nastojanju da pokojnika dostojno i bez stresa, u smislu organizacije pogreba, ispratimo na vječni počinak. Na problem smo naišli već na prvom koraku, u dojavama i obavještenjima o smrti voljene osobe. To mi je kasnije podgrijalo ideju da organizujem samostalni posao, pomognem sebi u poslovnom smislu, a drugima pojednostavim obaveze, u trenucima kada im je najteže – prepričava Branko Popović svoje poslovne početke.
Onlajn platforma
Od ideje do realizacije nije prošlo dugo. Na onlajn-platformi počeo je objavljivati smrtovnice i ponudio potpuno posredovanje prilikom pogreba. Uspostavio je poslovnu saradnju s preduzećima, zanatskim radnjama i pojedincima u cijeloj Republici Srpskoj, u gotovo svim gradovima. Ispostavilo se da njegova ideja nije besmislena. Sada već, kaže, ima dovoljno iskustva i razloga za zadovoljstvo.
– Shvatio sam da moj posao ima smisla i svrhe, mada sam imao otpor među najbližima, u porodici, jer su moja mama i ostali očekivali da, poslije diplomiranja ekonomije, a prethodno završene Elektrotehničke škole, krenem u drugačijem poslovnom pravcu. Čak, u društvu, među prijateljima, stalna su osporavanja. Kažu, čemu baš to, imaš li štogod drugo da radiš, mada se bavim i rentanjem automobila, ali je „Posljednji pozdrav“ u stalnom fokusu – opisuje Popović svoju poslovnu i životnu svakodnevicu.
Ubijeđen je ovaj mladi i poslu veoma posvećen Banjalučanin da je njegova djelatnost rezultat dobre ideje, ukorak s vremenom i modernim društvenim tokovima.
Rukomet i humanost
Brankov otac Žarko aktivno se bavio rukometom gotovo tri decenije, a Branko je, po uzoru na njega, zavolio isti sport. Odlučio je da se okuša u rukometu, prvo u rukometnoj školi „Cepelin“. Tu je zavolio rukomet, a sa 15 godina bio je najbolji u Republici Srpskoj u svojoj kategoriji. Ipak, očeva prerana smrt ga je pokolebala, bez obzira na poziv da zaigra u rukometnoj reprezentaciji BiH.
Bio je član RK Borac, gdje je proveo nekoliko sezona i, zajedno sa ocem, ostavio dubok trag.
Branko se ističe i humanitarnim radom. Zajedno sa 30-k kolega i prijatelja pomaže Rukometnom klubu Kaluđer iz Banjaluke. Organizovali su mnoge akcije: „Daruj za Božić“, „Vaskršnja trpeza“, „Humanost za ranjene borce VRS“, pomogli u stambenom zbrinjavanju, liječenju, školovanju mnogih sugrađana i ostalih ugroženih osoba iz cijele Republike Srpske.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu