Ovo su riječi Užičanina Miloša Zarića, sprskog paraatletičara i svjetskog šampiona koji je prije tri noći, zahvaljujući pukoj sreći, prisebnosti i snazi preživio požar koji je izbio u njegovoj porodičnoj kući u podzlatiborskom selu Šljivovica.
Zarić priča za Blic da je u ponedjeljak sa majkom i babom bio u Šljivovici. Njih dvije su se predveče vratile u Užice, a on je sam ostao da prespava u selu, u prizemnom dijelu objekta na majčevini.
Upalio sam uljanu peć, legao da spavam i prekrio se ćebetom preko glave. U jednom trenutku usred noći učinilo mi se da neko hoda po kući i da mi se približava. To me je probudilo – priča Zarić.
Miloš nema drugog objašnjenja nego da je “kućom hodao sam Bog”. Kad se trgao iz sna nije mogao ništa da vidi. Dim koji se proširio iz podruma, gdje je vatra, kako će se ispostaviti, izbila zbog neispravnih elektro instalacija, zaposjeo je sobu u kojoj se nalazio.
– Ništa nisam vidio, niti sam u tim trenucima shvatio šta se dešava. Udahnuo sam dva puta i to me je ošamutilo. Nekako, poluonesviješćen, uspio sam da se pridignem i uđem u kolica koja su se nalazila kraj kreveta. Samo u donjem vešu, bez obuće, telefona, krenuo sam da bježim kroz mrak – kaže šampion svijeta i dvostruki prvak Evrope u bacanju koplja i kugle, nosilac brojnih odličja sa najvećih planetarnih takmičenja u para atletici, nadaleko jedini sportista koji je pod zastavom svoje zemlje nastupao i na ljetnjim i na zimskim paraolimpijskim igrama.
Uspio je da otvori vrata koja iz sobe vode u predsoblje, došao do izlaznih vrata iz kuće, ali njih nije uspio da otvori. Nemajući drugo rešenje, jer je sve više gubio svijest, a i dalje ne razumijući šta se zbiva i šta ga je ošamutilo, pesnicom je udarao po vratima. Uspio je da ih izvali iz štoka.
– Žureći da se što prije dokopam sigurnog bježeći niz stpepenice ispao sam iz kolica. Osjetio sam jak bol u rukama i vratu. Ostavio sam kolica i puzeći nastavio niz stepenište. Tek kada sam sišao u dvorište shvatio sam da kuća gori, da se požar širi iz podruma – prisjeća se sportista iz Užica, srpski reprezentativac.
Blizu njegove kuće nema nijedna druga, tako da Miloševe pozive u pomoć u početku niko nije čuo. Bez odjeće na sebi, telefona koji je ostao u kući, slomljen bolovima koje je zadobio prilikom pada niz stepnice, igdje ikog ko bi mu pomogao, dopuzao je do česme u dvorštu. Kraj nje je našao crijevo koje je navukao na slavinu i njime gasio požar. Punih 45 minuta, sve dok njegove apele nije čuo ujak, sam se usred noći borio protiv vatre. Ujak je pozvao Miloševu majku, a ona vatrogasce koji su brzo stigli, ali nisu uspjeli da spasu objekat. Kuća je potpuno izgorjela.
Kaže Miloš da je tek ujutru, dok je obilazio zgarište, shvatio da ga je ćebe kojim je prekrio i glavu spasilo gušenja. Korake „nekoga“ koje u posljednjem času „prošao“ sobom u kojoj je spavao, i koji su ga produbili, i dalje čuje.
– U užičkoj bolnici mi je ustanovljen prelom zgloba i dva prsta na lijevoj ruci. Povredio sam i vrat i desnu ruku. Kako je moglo biti – dobro se završilo. Povrede zbog kojih određeno vrijeme neću moći da se bavim sportom ću zaliječiti, kuću ću obnoviti. Važno je da je glava ostala na ramenima – sumirao je umalo kobnu noć Miloš Zarić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu