Za očekivati je da će, već za koji dan, ista sreća zadesiti i ostale zaposlene u zdravstvu na području Grada koji se, svi do jednog, slažu da je riječ o svoti koja u ovim teškim vremenima nikako nije za baciti.
Zato ne čudi što su u svim ovdašnjim zdravstvenim ustanovama, bez obzira na to čiji kadar ih vodi, potez banjalučke gradske vlasti dočekali sa velikim odobravanjem.
S druge strane, nije za pohvalu to što je sunce ogrijalo samo radnike u Banjaluci, kao da korone nema nigdje osim u najvećem gradu Srpske. Kao da ni u jednoj drugoj opštini ili gradu ljekari, medicinske sestre, spremačice, vozači, nisu imali priliku da liječe ili na neki drugi način brinu o kovid pacijentima. A ispalo je tako-nekako…
Dok se u lokalnim zajednicama vajkaju da nemaju para za nagrade, iz Vlade se ne oglašavaju da bi, možda, mogli malo da pomognu da se svi radnici iz pomenute branše dovedu u neku ravan.
Ako podrška izostane, većina zaposlenih u zdravstvu u RS ne samo da će ostati bez 500 KM, nego će nastaviti da se bore protiv kovida, s tim da će njihova borba i dalje ostati nevidljiva. To, nažalost, nije samo nepravedno, nego i ponižavajuće.
A možda je od početka stvari trebalo postaviti na sasvim drugi način, to jest da se posebno, ako treba i više puta, nagrade oni ljudi koji već skoro dvije godine izgaraju u kovid odjeljenjima. Da se tako oda priznanje radnicima u zdravstvu koji su, do nekih boljih vremena, svoje lične živote ostavili po strani, u međuvremenu se grčevito boreći da od ove opake bolesti otrgnu što više života.
Međutim, za to je trebalo napraviti analizu ko u cijeloj priči vuče najveći teret, što niti jeste, niti će biti urađeno. Jednostavno, navikli smo da sve radimo stihijski i stranački, pa šta košta, da košta.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu