Staka je još 2015. godine dobila pravosnažnu presudu prema kojoj je Republika Srpska bila dužna da joj na ime pretrpljene duševne boli zbog gubitka sina u Vojsci RS isplati navedeni iznos.
Tada u dobi od 84 godine, starica je računala da će joj ovaj iznos koliko-toliko olakšati posljednje godine života sa teško bolesnom kćerkom o kojoj se starala.
Uvidjevši da od pravosnažne presude i isplate nema ništa, Crnčevićeva se obratila Ustavnom sudu BiH koji je u rekordnom roku prihvatio njenu apelaciju i naložio institucijama Srpske da u razumnom roku, odnosno najkasnije dvije godine isplate novac Staki imajući naravno u vidu njene godine, ali ni to nije bilo dovoljno da joj se isplati naknada.
Starica je do kraja života živjela u oskudici, iako je imala pravo na isplatu novčanog iznosa koji bi njoj i teško bolesnoj kćerki koliko-toliko olakšao posljednje dane.
Ne, majci palog borca Vojske Republike Srpske institucije nisu dozvolile da ionako težak život zbog gubitka sina i oskudice, okonča na dostojanstven način. Staka je na kraju umrla, ne dočekavši pravdu.
Koliko je samo Staki u našem narodu i uplakanih majki koje su odgajale sinove da budu uspješni i vrijedni ljudi, a oni su živote dali za Republiku Srpsku.
Umjesto da se ovakvim majkama životi barem malo učine podnošljivijim sistem ih je odbacio, dajući im na kapaljku.
Staka nije tražila ništa izuzev onoga što joj je pripadalo, ali i pored pravosnažnih sudskih presuda i pomenute urgencije Ustavnog suda BiH nisu joj željeli isplatiti novac.
Vrijeme prolazi, sistem krade nemilice, a narod, kao narod, navikao je da ćuti.
Ovo ćutanje nekada se smatralo da ne vodi na dobro, ali danas očigledno znači prihvatanje nepravde koja ne prestaje.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu