Tako nas iz dana u dan zasipaju lažima o agresiji. Juče Šefik Džaferović, danas Bisera Turković. Dejtonski mirovni sporazum je rat u BiH okarakterisao kao “tragičan građanski sukob”. 150.000 sarajevskih Srba nisu bili agresori u svojim kućama. A ko je bio agresor na njihove kuće govori činjenica da danas u Federaciji ima jedva dva odsto Srba. Uostalom, o agresorima najviše zna Turkovićeva, jer je ona ta koja je kao ambasador u Zagrebu bila kapija za dolazak mudžahedina glavosječa u BiH. Nismo to zaboravili, kaže Nešić.
Zato je moli, dodaje on, da samo ona ne govori o antifašizmu.
– Sjećamo se mi i “hrvatskog cvijeća” i Handžar divizije, kao i NDH i njihovih sluga. Sjećamo se i Prebilovaca i Jasenovca, i obješenih Srba na Marijinom Dvoru, kao što se sjećamo i logora Silos, Viktor Bubanj, Кazana i drugih stratišta. Čudi me da Turkovićeva kao “antifašista” nikada nije položila cvijeće na Marin Dvoru u znak sjećanja na 55 obješenih Srba u Drugom svjetskom ratu. Vjerujem da ga je položila Mušanu Topaloviću Caci – ogorčen je predsjednik DNS.
Istorijske činjenice su, ističe Nešić, nepobitne i njih ne može promijeniti ni milion laži, niti Turkovićeva može oprati svoju biografiju pričama o kvazi antifašizmu.
– Ova zemlja može krenuti naprijed tek kada sa političke scene odu ratni kadrovi, među kojima je i Turkovićeva, jer se njihova filozofija i težnje nisu promijenile zadnjih 30 godina. Poput lešinara žive od nesreće drugih – stoji u saopštenju DNS.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu