Ova priča je bez sumnje pružala utjehu Borisu Džonsonu dok je pokušavao da raspiše vanredne izbore, kao slamka spasa za probleme koje ima u parlamentu od kada su poslanici protiv njegove volje izglasali zakon za odlaganje Bregzita.
On svoj plan nije uspio da sprovede u djelo, ali je nakon svih trzavica postalo jasno da će izbora biti nakon 31. oktobra.
Džonson je i dalje samouvjereno ubijeđen u svoju pobjedu, uzdajući se pritom u veliki broj pristalica i popularnost među konzervativnim glasačima.
Ali konzervativna većina u 2019. godini nikako nije zagarantovana i novi premier se suočava sa mnogo više izazova od Boldvina.
U posljednjih nekoliko nedjelja od kako je postalo jasno da su izbori iza ugla, anketari i ispitivači javnog mnjenja ne prestaju da izbacuju najaktuelnije prognoze. Ali britanskim anketama treba pristupati sa oprezom, jer se često u prošlosti dešavalo da pogreše u procjenama, makar i samo kada su procenti u pitanju.
Jedan od često zanemarenih aspekata izbora iz 2017. godine je taj što su oni promijenili izborni pejzaž za sve buduće izbore, zbog čega je rezultate još teže predvidjeti. Do 2017. godine, stranka koja pobijedi za manje od pet procenata dobijala je 56 dodatnih sjedišta, ali je nakon njih 96 sjedišta prednosti. To znači da će i najmanja promena u glasanju imati veliki uticaj na rezultat i osvojeni broj sjedišta u parlamentu.
Posljednja anketa pokazuje da konzervativci vode sa 33 procenta, a da su iza njih laburisti sa 26 posto. Međutim, ako su ankete pogriješile za samo tri procenta, što se već dešavalo u prošlosti, i ako konzervativci imaju 30 procenta, a laburisti 29, to znači da će u parlametu imati samo 24 sjedišta više.
A na to kako će ljudi glasati presudno će uticati Bregzit. Ako Džonson ne izvede zemlju iz EU do 31. oktobra kako je obećao, ne samo da će teško dobiti većinu, već će se boriti da dobije dovoljno mjesta da formira bilo kakvu vladu.
(Blic, The Guardian)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu