Za većinu ljudi konzumiranje hrane nije puko jedenje, već i čin koji stvara osjećaj prijatnosti, ali ima i onih koji sva slatka i masna “zadovoljstva” izbjegavaju zbog sopstvenih principa.
Njihova ishrana sastoji se isključivo od “zdrave” hrane. Ovakve prehrambene navike znak su ortoreksije nervoze ili jednostavnije – ortoreksije, poremećaja ishrane koji se odnosi na nezdravu opsesiju “zdravom” i pravilnom ishranom.
Ovaj pojam dolazi iz grčkog jezika i doslovno znači “dobar apetit”, iako bi tačniji prevod bio “pravilna ishrana”. “Nervosa” je latinska riječ koja upućuje na to da se radi o psihičkom poremećaju, kao što je to slučaj kod anoreksije nervoze i bulimije nervoze.
– Prehrambene navike ortoreksičara su kompulsivne, regulisane i isplanirane do poslednjeg detalja – rekla je nutricionistica Elke Binder.
Želja za dobijanjem ili gubljenjem težine nije nužno ono što ih motiviše. Ljudi koji sistemski odbacuju hranu za koju vjeruju da je štetna najčešće to rade da bi spriječili bolesti.
– Žene su podložnije ortoreksiji od muškaraca, posebno mlade žene – napomenuo je dr Johanes Giorg Veksler, predsjednik Saveznog udruženja njemačkih nutricionista (BDEM).
Kaže da je to možda podstaknuto idealom ženske ljepote u modernom zapadnom društvu koji se propagira na društvenim mrežama i reklamama, a naglasak je na vitkoj i uvježbanoj figuri. Ovakva ponašanja najčešće se razvijaju postupno.
– Često počne sa uvođenjem strogih planova ishrane koji se sprovodi tako što vama doslovno upravlja aplikacija – objasnila je Binder.
Ortoreksičar koji prekrši sopstvena pravila tako da, na primjer, pojede pola kolača, često će se osjećati krivim i pogrešno će misliti da je naštetio svom organizmu.
Posljedice opsesije zdravom hranom
Ortoreksija može da ima razne teške posljedice. Iako je fokus na održavanju zdrave ishrane, potpuno izbacivanje određene hrane može da ishranu učini neuravnoteženom i da dovede do pothranjenosti.
Ovo ponašanje trenutno nije formalno prepoznato kao poremećaj ishrane.
– Stručnjaci raspravljaju o tome da li je ortoreksija klinički značajna – istako je Veksler, po čijem mišljenju ona nije ni poremećaj ishrane, ni zavisnost, prenosi N1.
Umjeren oblik ovog ponašanja mogao bi da se protumači kao “hir”, dodao je.
U tim slučajevima, pomoći može neko ko ima opušteniji stav prema hrani.
– Mogao bi to da bude njihov partner ili dobar ljekar opšte prakse, neko ko će im pomoći da ublaže svoja stroga pravila – tvrdi Veksler.
Druga stvar je, međutim, kada takvo ponašanje prouzrokuje patnju ili postane prava opsesija. U tom slučaju, trebalo bi se obratiti psihologu ili psihoterapeutu specijalizovanom za opsesivno-kompulsivna ponašanja.
– Što prije oni koji pate od teškog oblika ortoreksije dobiju pomoć, to će biti bolje za njihov organizam – rekla je Binder.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu