Kada država znanje i sposobnost stavi na posljednje mjesto, na tom će mjestu biti na svim listama koje mjere uspjehe u ekonomiji, privredi, obrazovanju, kao i drugim oblastima.
Da znanje i stručnost u Bosni i Hercegovini nisu baš na prvom mjestu više nije ni tajna. Resori se dijele po parijama koje dalje svoje ljude, uglavnom podobne, rasproređuju na funkcije koje su im pripale. Tako da na direktorske fotelje u javnim reduzećima često zasjednu i ljudi koji nemaju nikakve veze s tim resorima.
Stručnjaci preko noći
Dojučerašnje tete u vrtićima preko noći postanu savjetnice visokih funkcionera, a u kabinetima ministra u ulozi stručnih savjetnika nalaze se i vozači, portiri i drugi ljudi koji se nikada nisu susretali sa sličnim poslovima.
I dok u privatnim firmama traže da trgovac bude diplomirani ekonomista, u javnoj upravi visoki funkcioner može postati i osoba sa osnovnom školom.
Da su nestručni ljudi na ključnim funkcijama pokazuje i izvještaj Međunarodnog monetarnog fonda, koji kaže da je 548 javnih preduzeća sa područja cijele BiH zaduženo više od 8 milijardi KM.
Kada se pogledaju svi rezultati i pročešljaju biografije funkcionera, postavlja se pitanje zašto političke partije nestručnim ljudima daju prednost. Zašto se na ključne pozicije ne postave stručni ljudi, koji postoje u svim partijama?
Strankama su najdraži kadrovi koji ne ispunjavaju uslove za određene funkcije, jer ako uzmete pravog stručnjaka, on ima izbor, mišljenje i zahtjeve i neće pristati da radi sve ono što odgovara političarima – objašnjava politička analitičarka Ivana Marić.
Volja moćnika
Dodaje da nadređeni upravo zbog toga najčešče biraju one koji ne ispunjava uslove i one koji znaju da su na tu poziciju došli isključivo zahvaljujući dobroj volji određenih političara.
– On zna da neće više moći naći isto takvo radno mjesto. Tome svjedoči situacija da smo imali predsjedavajuće Savjeta ministra BiH koji su nakon madata završavali na birou, i to čak jako dug period. To su ljudi koji nemaju kvalitete, ne samo za taj posao, već za bilo kakav drugi, i onda su oni spremni da slušaju sva uputstva svojih nadređenih – dodaje ona.
Marićeva objašnjava da stručnjaci i ljudi koji se razumiju u svoj posao neće pristati da se kompromituju, jer mogu naći isti takav posao, možda čak i bolji, i na nekom drugom mjestu.
– Ti ljudi razmišljaju svojom glavom i ne bi pristali da rade sve što ovi zamišljaju, a posebno zato što političarima nije bitno da posao bude urađen kako treba. Njima je bitno da dio koji se njih tiče bude urađen kako treba i obično su to neke nelegalne ili poluilegalne radnje – smatra Marićeva.
Topić: Podobnost presudna
Da je podobnost jedan od presudnih kriterijuma saglasna je i politička analitičarka Tanja Topić, koja dodaje da je bitan kriterijum i jačina određene veze.
– U svakom poslu ima više pretendenata i prolazi onaj koji ima najjaču vezu. To je taj vrijednosni sistem koji se isprofilisao zadnju deceniju kada smo postali društvo kojem znanje nije na prvom mjestu – smatra Topićeva.
Dodaje da će građani tek za 5 ili 10 godina plaćati veliki ceh neznanja, koje sada vlada.
– Zbog svega toga, stručnjaci predstavljaju veliku opasnost za političare, zato što oni mogu da vide koliko neznanje vlada i mogu ugroziti poziciju njih samih. To je taj „prirodni strah“ – priča Topićeva, dodavši da je još veća tragedija što to sve prolazi kod naroda i što građani ne čine ništa da se tako nešto spriječi.
Kritiku doživljavaju kao napad
Topićeva smatra da se odavno kod nas kritika, čak i dobronamjerna, smatra kao napad, nazivajuću ovu situaciju „arogancijom u neznanju“.
– Kod ljudi koji nisu stručnjaci ustaljen je taj mehanizam da oni sve znaju, sve drže pod kontrolom, pa kritiku doživljavaju kao napad na njih lično. Oni neće priznati svoju nestručnost, neznanje i nekompetenciju već će uporno tvrditi kako sve rade najbolje i kako su najbolji ljudi na pravim mjestima – smatra ona, zaključivši da je time stvorena iluzija u koju ni oni sami ne vjeruju.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu