A kada prijeđe most i ostavi iza sebe gužvu i strahove, putnik namjernik ima šta da vidi. U zemlji apsurda, Bosni i Hercegovini, saznaće, naprimjer, da nedaleko od ovog mosta ima novi autoput koji vodi za nigdje, jer nema mosta koji bi ga povezao sa drugim autoputem u susjednoj državi.
A na drugom kraju BiH, na granici sa Srbijom, ima jedan most, nov i blistav, ali beskoristan. Saobraćaj je na ovom mostu, zvanom „Bratoljub“, zabranjen, jer država nije izgradila granični prelaz. I tako u krug: gdje ima mosta, nema puta, gdje ima i puta i mosta nema graničnog prelaza, gdje ima granični prelaz, i to usred grada, most podrhtava…
Priča da „ovi novi“ nisu u stanju ni da okreče i sačuvaju ono što je „za Tita“ izgrađeno ne završava se na mostovima. Čak i vijagru, i to prirodnu, sto posto ekološku, brendiranu prije pola vijeka, traljava politika je uspjela da upropasti. Samo naivni vjeruju da bi nekad čuvena „muška voda“ iz Kladnja mogla narod opet izvući iz bijede.
Neki tvrde da imamo ozbiljnih problema sa potencijom, jer je iz BiH u inostranstvo otišla sva potentna radna i misleća snaga. Vijagra tu ne pomaže. Nema te „muške vode“ koja nas može dići iz mrtvih.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu