Kolumne

Ničija zemlja

Ne dam ni stope! Poginuću, ubiću, ali nek se zna dokle je moje! Čuli ste već ovo? Naravno. Vijekovima ovdje brat na brata nasrće, zakrvavljenih očiju, zbog zemlje. Sjekira sijevne i zbog posne njivice, ili zabačenog pradjedevskog pašnjaka, kojeg zaraćene strane nisu nikad očima vidjele. Nit’ su ga vidjele, nit’ znaju šta bi s njim, ali eto, ne daju. I kad mu duboko oranje nije ni na kraj pameti, i kad mu je jedina veza sa poljoprivredom kafanska pjesma o volovima i dolovima, za našeg čovjeka međa je svetinja, vrijedna krvi i izgibije.

Ničija zemlja
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS KOMBO

Ne damo ni stope! Ne damo naših 49 odsto! Nek se zna dokle je Republika Srpska! Već danima ovim parolama odzvanja javni prostor RS, od skupštinskih govornica do TV ekrana. A znaju li, uopšte, čestiti poslanici i narodni prvaci, o čemu se radi? Jesu li ikad vidjeli, makar i stopu od tih 85.596 hektara poljoprivrednog zemljišta, za koje se, kao, bore? Znaju li ko ih ore, a koga je ubilo oranje, ko tu kosi, a ko kome vodu nosi, i ko na čiji mlin vodu navodi? Znaju li čije krave Romanijom pasu, čija su stada, a čije livade na prostranstvima ponad Nevesinja? I čija frula kojim šorom svira, naravno, samo za bogataškog sina!

I otkud nam, dame i gospodo, uopšte ti hektari? Pa eto, ostavili nam ih drugarice i drugovi, da ne počinjemo ni od čega, kao što su oni morali. Ko je zapamtio SFRJ dobro zna kakva su sila bili kombinati poput AIPK “Bosanska Krajina”, čiji su se posjedi prostirali od Glamoča do Prnjavora. U doba SFRJ, činilo se ljudima da su ti kombinati svačiji i ničiji, jer su bili društvena ili državna svojina. Nisu naivni Jugosloveni imali pojma o životu, kao balava dječurlija iz mlađe vrtićke grupe! Tek se sad vidi šta znači kad hiljade hektara kombinatske zemlje postane svačija i ničija prćija!

Da li su se čestiti narodni prvaci ikad zapitali koliko se stečajnih upravnika, partijskih poslušnika, prevaranta, mesija… izredalo na tim kombinatima, mrcvareći ih do posljednje traktorske gume. Sve dok od njih nije ostala samo gola zemlja. Pitaju li se koliko je hektara već u kandžama novih kulaka, samo još da se kroz knjige provede i gotovo! I zašto, ako bar malo zaoremo, na svakoj brazdi zapnemo za ime nekog ministra, kumovog kuma ili nepoznatog stranca, koji je, gle čuda, viđen u društvu moćnih političara.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije