Možete da nas pratite
i putem aplikacije za
Besplatno na

“NIJE ALERGIJA, SPREMITE SE ZA BOL” Jovana je imala strašne simptome, a onda je stigao nalaz

Društvo
Autor:

Foto: Jovana Cvetković/Privatna arhiva

– Prve simptome sam dobila u najranijem djetinjstvu, negdje oko pete godine. Nisam bila najmirnije dijete na svijetu i stalno sam se povređivala. Umjesto modrica, meni su izlazili otoci. To se nastavilo i kroz pubertet – ovako započinje svoju ispovest za Blic Jovana Cvetković, Nišlijka koja boluje od hereditarnog angioedema, retkog i potencijalno smrtonosnog genetskog oboljenja, koje se javlja kod jedne od 50.000 osoba.

Jovana Cvetkković, novinarka i stručnjak za odnose sa javnošću iz Niša, prošla je pravu golgotu dok joj 2015. godine, konačno nije postavljena dijagnoza – hereditarni angioedem, odnosno HAE. Ta bolest izaziva česte i teške otoke koji mogu da zahvate bilo koji dio tijela, uključujući unutrašnje organe, koji traju od tri do pet dana. Fizička trauma, emocionalni stres, infekcije, estrogen kod žena i neki lijekovi često prethode pojavi otoka. U pitanju su dramatični i izuzetno bolni napadi, tokom kojih pacijenti gube svijest, a bez terapije svaki treći – život.

Simptome je imala od najranijeg detinjstva

– Sjećam se da sam kroz srednju školu imala dosta problema sa otocima šaka i stopala, ali i sa povraćanjem i jakim bolovima u stomaku, pa i kolabiranjem, kome nisam znala uzrok – kaže Jovana.

Ono što je otežavalo postavljanje dijagnoze jeste i činjenica da HAE nema nikakve simptome, što ovu bolest čini veoma podmuklom.

– Kada vidite osobu sa HAE koja nema nikakve simptome, ne biste pogodili da taj neko ima bilo kakav zdravstveni problem. Osim što izaziva teške otoke, HAE vas primorava da brinete kada će doći do napada. Ali u suštini, život sa HAE naizgled je isti kao život svakog prosječnog čovjeka, dok ne dođe do napada. Kada dođe do napada, s obzirom na to da su napadi nepredvidivi i da se otok brzo širi, imate tri opcije. Prva i najgora opcija je da terapije nema, kao što je nije bilo više od 30 godina i da ste prepušteni na milost i nemilost otoku, i zbog koga imate velike šanse da se ugušite ukoliko zahvati grlo. Taj strah za sopstveni život samo utiče na to da se otok pogorša. Druga, blaža varijanta je da možete da odete u bolnicu i da primite terapiju, s tim da je to u nekim dijelovima Srbije nemoguća misija i nije sigurno da ćete terapiju dobiti, dok je situacija u Beogradu bolja. Najbolja je treća verzija života, u kojoj imate sve lijekove koji su vam potrebni i umijete da ih primjenite sami na sebi – potkožno ili venski. Ja se sada nalazim u trećoj fazi, ali sam prošla kroz sve tri. Ono što je važno istaći jeste da terapije ima i da osobe s dijagnozom mogu da je dobiju, ali ljudi i dalje žive bez dijagnoze, a samim tim i bez terapije, te su oni najugroženiji – dodaje Jovana.

Nakon dvije decenije lutanja od doktora do doktora, njoj je 2015. godine konačno postavljena dijagnoza, što je s jedne strane bilo olakšanje, jer je konačno znala sa čime se bori, dok je sa druge budla veliki strah.

– Meni je dijagnoza konačno postavljena 2015. godine, posle skoro dvije decenije traganja. Moji napadi pripisivani su uglavnom alergijama na sve i svašta. Jednom sam čak bila alergična na krompir. HAE nije alergija i otoci kod HAE ne reaguju na antihistaminike i kortiko-steroide, odnosno standardnu terapiju za alergiju i to bi ljekarima trebalo da bude prvi pokazatelj da pacijent možda ima hereditarni angioedem. Kada sam aktivno počela da tražim dijagnozu, odnosno od kad sam posumnjala na HAE do konačne dijagnoze, prošlo je više od 3 godine. Po dijagnozu u Beograd me je poslala dr Dušanka Marković, šefica Kabineta za imunološku dijagnostiku KC Niš, a dijagnozu mi je postavila dr Slađana Andrejević na Klinici za imunologiju i alergologiju KC Srbije. Dijagnoza je stigla, ali lijekova nije bilo – priča ova Nišlijka.

Moderna terapija u Srbiji postala dostupna tek 2016. godine

Do prije nekoliko godina liječenje u Srbiji je bilo otežano, ipak, od 2016. godine prisutni su moderni lijekovi, ali, prema Jovaninim riječima, i dalje je potreban pomak na tom polju.

– Terapija u zemljama koje nemaju pristup modernim lijekovima za HAE, kao što Srbija nije imala do 2016, jeste sveže smrznuta krvna plazma. Kada se radi o modernoj terapiji, koja je sada dostupna i kod nas, ona se može primjenjivati potkožno (subkutano) ili venski. Svakako se radi o injekcijama koje se primenjuju tokom akutnog napada. Postoji i profilaktička terapija, za koju se nadamo da će nam biti dostupna i u Srbiji u nekoj bližoj budućnosti. Ali, nažalost, lijeka za HAE osim navedene terapije nema – kaže Jovana.

Jovana danas vodi normalan život, radi, izlazi, redovno uzima terapiju i preko Udruženja HAE Srbija, pomaže onima koji vode bitku za život sličnu njenoj.

– Terapija omogućava da se otok suzbije relativno brzo i apsolutno efikasno. Normalan život je moguć, ali je strah od napada uvijek prisutan – kaže ona na kraju razgovora za Blic.

U Srbiji, svakog 16. maja se obilježava Svjetski dan hereditarnog angiedema (HAE).

Možete da nas pratite i putem aplikacije za Android ili iPhone/iPad.
Možete da nas pratite i na Facebook stranici

IZDVAJAMO