Tako je javnosti, još prije godinu dana, ovaj prijedlog predstavila skupštinska većina predvođena SNSD.
Veliki dušebrižnici zavukli su ruku u gradsku kasu i uzeli više od četiri miliona maraka sve tobože pod krinkom pomoći. Inače, tolike milione Banjaluka ne uspije da zaradi ni za godinu dana od naplate parkiranja.
Tragikomično je kako se esenesdeovci penzionera nisu sjetili prethodnih 20 godina, dok su suvereno vladali gradom na Vrbasu, niti ih spominju u drugim opštinama gdje rukovode javnim novcem.
Zar je samo Banjaluka Republika Srpska i zar samo u Banjaluci ljudi teško žive? Onima koji primaju najnižu penziju od 242 marke neizvodivo je pregurati mjesec, ma gdje da stanuju. Istovremeno, imamo penzionere koji dobijaju i više od 1.000 maraka i takođe će dobiti pomoć. Toliko para, nažalost, u ovoj zemlji nemaju čak ni neke četvoročlane porodice.
I džaba mediji trube da građanima ne treba povremena milostinja od 100 maraka, već bolji životni standard, veće plate i penzije. Kao da to želi da čuje Vlada RS, koja je i sama dijelila penzionerima, mladima i borcima po stoju pred izbore.
Zato nestvarno zvuči da je ovakvu pogrešnu politiku javno kritikovao i Ljubiša Ćosić, gradonačelnik Istočnog Sarajeva i ujedno predsjednik GrO SNSD. Jednokratna podrška je samo privremeno dopadanje, kaže on, trebaju nam sistemska rješenja. Tačno!
Upravo jedno takvo rješenje nazire se ponovo u Banjaluci. Za penzionere su najavljene tzv. „kartice prijateljstva“ za povoljniji javni prevoz i popuste prilikom kupovine u nekim marketima. Od ovoga bi, nadajmo se, trajno trebalo da ima koristi najstarija populacija.
A, što se tiče republičkog nivoa, vjerujem da će se politika umjesto penzionerima radije baviti Ćosićem, koji je već drugi put zaredom uzviknuo „Car je go“.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu