Svijet

"NIKOG NEMAM NA DUŠI, A UBIJAO SAM" Hladnokrvni ubica nakon 43 godine izašao iz zatvora

Ko se meni zamjerio, njega više nema.

"NIKOG NEMAM NA DUŠI, A UBIJAO SAM" Hladnokrvni ubica nakon 43 godine izašao iz zatvora
FOTO: RTL/POTRAGA/SCREENSHOT

Ove riječi imaju dodatnu težinu kad znate da ih izgovara čovjek koji je osuđen za tri ubistva i dva pokušaja ubistva, silovanje, razbojništvo i piromaniju. Branko Markovac, kojeg ironično nazivaju Medeni, u zatvorima je proveo pune 43 godine života. Sad je izašao na slobodu i pričao je za RTL Potragu.

Njegovi odgovori su koncentrisani, precizni i hladni. I ostavljaju snažan utisak.

– Koliko ljudi imate na duši?

– Nijednog, na duši nemam nijednog.

– Ali ste ubili?

– Da. Prvog. Nisam htio. Drugi zatvorenik na Golom otoku je preživeo. Njega sam htio, ali nisam.

– Treći je u Gradiški kojeg sam htio, a to sam i riješio. I ovaj za koga sam izašao prošle godine.

Medeni danas ima 71 godinu. A njegov je život trebalo da bude prekinut strijeljanjem jer smrtna presuda mu je nakon ubistva s predumišljajem izrečena još 1979. Pomilovan je, ali je zbog tog i još niza drugih teških krivičnih djela robijao je decenijama.

Prvo je pokušao da ubije rođenog oca tako što mu je u činiju s graškom stavio otrov za miševe. U novinskim feljtonima opisivali su ga kao monstruma, a ni psihijatrijski vještaci u procenama nisu bili blagi.

– Mene opisuje kao monstruma. Kaže prof. Zvonarević kada biste došli u hotelsku sobu i imali cimera Branka Markovca, a ne znate ko je on, spavali biste normalno. A da znate ko je on, da li bi ste onda normalno spavali? Ja to tako ne gledam.

– Kako vi gledate?

– Gledam objektivno i normalno. Mene nema razloga ni potrebe da se neko boji ako nije ništa napravio. To sam vam rekao u startu. Vi morate biti uzrok moje reakcije, a sad kakva će vaša reakcija biti zavisi od vašeg uzroka.

Kriminalni put Branka Markovca trajao je dugo, lista djela za koja je osuđen je dugačka, kao i njegovi zatvorski dani. Slovio je za vuka samotnjaka kojem je bolje ne zamjerati se.

Sve svoje kazne je odležao. Sad je slobodan čovjek koji slobodno šeta gradom. Reporterka Potrage postavila mu je pitanja koja su se nametnula sama od sebe.

– Mislite li vi da ste se promenili?

– Ne.

– Treba li ljudi da vas se boje?

– Ne.

– Rekli ste da ste sad slobodan čovek. Kako ćete to vreme iskoristiti?

– Pojma nemam. Za sad kako je tako je. Kako nakon 43 godine pune izdržane kazne da izađem na ulicu a da mi država ništa nije obezbjedila, ali baš ništa.

Kada osobe s biografijom poput njegove imaju problem, imamo ga, svidjelo nam se to ili ne – svi. Jer on nema kuda. Najprije mu je određen smještaj u domu za zavisnike u Resniku. Korisnicima se oduzimaju mobilni telefoni, nije dopušteno gledanje televizije i to mu je smetalo. Otišao je.

Zagrebački Centar za socijalni rad dodijelio mu je smeštaj u Domu za starije osobe Trešnjevka, podružnica Drenovačka. Tamo nema mjesta. Zatim je smješten u prihvatilište Crvenog krsta. Samo privremeno. Sad je smješten u prostorijama udruženja PET Plus, koja daje podršku počiniteljima krivičnih djela. Ali, udruženje ima sredstava još samo do februara. Nakon toga, ne nađu li nove novce, Markovac je ponovno na ulici. Opet prepušten sam sebi.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu