Oglasila se upravo ona. Djevojčica je danas djevojka, u junu puni 19. Uskoro završava srednju školu i pravi planove za dalje obrazovanje.
Onog dana kada ju je napao Medo vozila je rolere. To je ime bulmastifa iz ulice, koji ju je oborio na zemlju, pa joj zubima trzao tijelo, toliko silovito da je jedan roler spao.
– Kao kada psu date igračku, a on krene da je trese. E, to mi je radio: lijevo-desno, lijevo-desno… Jedan roler mi je spao sa noge. Nije htio da se zaustavi – prisjeća se događaja.
Objašnjava da joj je bilo drago što je Leov podvig i poslije osam godina u sjećanju ljudi. Sa druge strane, žao joj je što njen spasilac Leo nije više tu.
– Bilo mi je jako teško, čak sam u jednom momentu počela da plačem. Sjetila sam se svega, skoro je bila godišnjica od tog incidenta – ispričala je za Telegraf.
“Nisam se uplašila jer sam ga poznavala”
Nikolina Vučetić imala je skoro 11 godina kada se incident desio. Bila je, objašnjava, kod drugarice koja živi u istoj ulici. Utom ju je spazio bulmastif, pobjegao iz drugog komšijskog dvorišta. Osjetila je njegovo prisustvo, ali se nije uplašila.
– Nisam se uplašila jer sam ga poznavala. Kad sam počela da ga sklanjam od sebe, da bih nastavila svojim putem, on je mene uhvatio za ruku, oborio me na zemlju i krenuo je da me uhvati za vrat, kao da me udavi. Ja sam mahinalno stavila ruku – objašnjava da je zaštitila vrat dalje dodajući kako ju je cimao, lijevo-desno, lijevo-desno.
U pomoć su joj pritekli Leo i njegova vlasnica, njene prve komšije. Mnogi detalji su joj u magli. Cjelinu je sklopila uz pomoć tuđih sjećanja.
– Ja sam čula da Leo laje, ali nisam znala šta se dešava. On je trčao oko nas, u par navrata ugrizao je Meda, bulmastifa, za nogu, za rep, odvlačio mu je pažnju od mene. Poslije nekog vremena Medo me je pustio. Gledao je Leovu vlasnicu koja je u tom momentu držala metlu, da ga otjera, ali pošto ga je mali Leo provocirao, onda je krenuo na njega – prepričava.
Nastavak priče vrlo je tužan. Maleni požrtvovani jazavičar, koji se bacio u čeljusti razgnevljenog velikog psa, skončao je u mukama – rastrgnut. Porodica je probala da ga spasi, ali je uprkos veterinarskoj intervenciji, preminuo već sutradan.
Spomenik za psa-heroja
U Narodnoj bašti u Pančevu, hrabrom psu je podignut spomenik, da se pamti kako je spasao život jednoj djevojčici.
U sjećanjima djevojčice nisu ostale sirene. Ne sjeća se da je pozvana policija. Ne sjeća se ni da se vlasnik psa koji ju je napao raspitivao za njeno ozdravljenje. Došao je, kaže, samo te večeri nakon što se napad dogodio.
Borbu za život, sa druge strane, ne može da zaboravi. Na nju je opominje ožiljak na lijevoj ruci. Sjeća se i kako je u danu napada imala ranu do kosti.
Vlasnica je dva psa, ali od straha ne može da pobjegne.
Leo stradao, ali je Meda još godinama lajao na nju
Ono što iznenađuje jeste nastavak priče o Medu. Bulmastif koji je rastrgao jazavičara, a prije toga oborio djevojčicu na zemlju i povrijedio je, nastavio je da je gleda kroz ogradu iste komšijske kuće. Viđala ga je Nikolina još dvije, tri godine.
– Oni su po prirodi malo agresivnija sorta, ali nisam čula nikada je on nekog drugog napao. Baš toga dana kada je on njima pobjegao, prvo je napao ženu koja je bila sa haskijem, ali je ona utrčala u obližnju radnju, a onda je napao mene – kaže Nikolina.
– Bio još neko vrijeme u tom dvorištu, još dvije, tri godine. Svaki put je lajao na mene. Od tada ga nisam vidjela, mislim da su ga odveli u neko selo – ispričala je.
Strah koji ne napušta
Inače, Nikolina je vlasnica dva psa. Kaže da su životinje njena velika ljubav. Ipak, strah nije potpuno pokopan. Desilo joj se par uznemirujućih situacija.
– Jednom sam se uplašila vučijaka. Uletjela sam u nečije dvorište jer je bila otvorena kapija. Morala sam da pobegnem. Krenu da mi se tresu ruke, noge, počnu da mi idu suze… Bude strašno – priznaje i sama dodajući da pas ne mora čak ni da lane: “Dovoljno je da ja vidim da on nije baš zadovoljan što me vidi”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu