Neosporni talenat za umjetnost naslijedio je od majke Lidije Pilipenko, primabalerine Narodnog pozorišta u Beogradu, kao i od oca Muharema Pervića, filmskog kritičara.
Bezbrižno djetinjstvo Igora Pervića naglo je prekinuo razvod dva priznata umjetnika i od tog momenta počinje da odrasta uz očuha Mišu, a beg od teških trenutaka pronalazi u školskom dvorištu gdje je tada tek počela ekspanizija “duvanja ljepila”, piše Blic.rs.
Da nije bilo njega ne znam da li bih ikada prošao gimnaziju i upisao Akademiju. Čovjek je bio kao da sam mu iz oka ispao – izjavio je Igor i počeo da opisuje trenutak kada je jedan drug iz škole njegovim roditeljima rekao da njihovo dijete “duva ljepilo”.
– Doveo sam očuha do ludila, htio je da me udari, to je bilo iz ljubavi. U tom trenutku sam počeo da vičem “ti nisi moj otac, nemaš prava da me biješ”. Posle toga sam pobegao iz kuće, pošto su me zatvorili u sobu i posklanjali svu garderobu. Stanovao sam na prvom sparatu starogradnje, to je kao treći sprat novogradnje i onda sam u pidžami na pruge izašao na prozor i spustio se na noktima niz zid i bos izašao. Otišao sam na Kalemegdan, a jutarnji polivači ulica su pomislil da sam pobjegao iz ludnice. Bio sam dijete, imao sam četrnaest godina. Sjećam se, legao sam na klupu i gledao rijeku. To su tako pomiješana osjećanja koja vam prolaze kroz glavu, gotovo nikada se neću vratiti kući, moj se život sa roditeljima završava, a nastaviću da se bavim drogom i sve tako – ispričao je glumac prilikom gostovanja u emisiji Vanje Bulića.
– Majka me je nalazila u strašnim stanjima. Dotle je dolazilo da bi me ona stavila u kola i dala mi pare za drogu jer više nije mogla da me gleda. Nisam imao više gdje da se ubodem – iskreno je opisao Pervić kako su izgledali najteži trenuci kada majka Lidija nije znala šta da uradi.
Na pitanje kako je dolazio do novca za narkotike, objasnio je:
– Sva ta djeca su bila iz dobrostojećih kuća, tako da smo imali dovoljan džeparac da LSD kupimo za vrijeme odmora. Ta moja generacija, 1967, bila je veoma opičena po tom pitanju. Duvali smo ljepilo na čašu “OTO-a”. Dvanestoro nas je iz istog razreda, danas više od sedmoro nije živo – opisao je glumac svoj prvi kontakt sa porokom.
Na pitanje kako je počeo da koristi heroin, Igor je bio ogoljujuće iskren.
– Jedna devojka, pokoj joj duši, koja je sada mrtva… Ja sam bio strašno zaljubljen u nju… Imao sam motor, “tomos automatik”, tad sam imao nekih 17 godina. To je tada bilo ne možeš da zamisliš, imati taj motor. I ja je stavim na motor i ona mi kaže: “Ajde, vozi me na Novi Beograd, imam nešto hitno tamo da završim”. Ja vidim njoj nešto nije dobro, a ja tada stvarno nisam ništa znao o teškim drogama. Došli smo do zgrade i ona me pošalje na treći sprat. Za nju sam bio spreman sve da uradim. Nađemo se mi na trećem spratu i ona poslaže sve “rekvizite”, ja gledam zapanjeno šta to ona tamo krčka… I stavi ona meni špric, a ja sam se igle bojao kao groma. I ja naravno da bih tu djevojku očarao, onako mlad i glup, kažem hajde. Okrenem glavu na drugu stranu i ona mi to uradi. U tom trenutku osetim nirvanu i počeli smo da vodimo ljubav na stepeništu. Nije jedan dan prošao, ja sam se ponovo… To. Nikad nisam uzimao na nos. Počeo sam tako i nastavio na igli. U početku nam nije trebalo mnogo para, ali kasnije su počeli problemi i krize su bile psihičke. Gledajući nju koja je bila mnogo duže u svemu tome, ubacivao sam sve više sebe u to stanje. Kada je ona vikala da je sve boli i ja sam, a ustvari me ništa nije bolelo osim mozga – objasnio je Igor i dodao kako je nalazio novac za sve.
Veliku podršku u periodu od odvikavnja bila mu je prvo djevojka, a potom supruga, pjesnikinja i književnica Jasmina Holbus.
– Otišao sam u London na detoksikaciju i za 24 sata pod anestezijom promijenili su mi krv, izvukli sve otrove i blokirali centre u mozgu kako ne bih mogao ništa da osjetim ako ponovo uzmem drogu. Oboje smo se strašno zaljubili, moj očuh joj je pisao recenziju za knjigu, tako smo se prvi put vidjeli. Vodila je računa o meni do te mjere da me je hranila, vodila kod doktora, bukvalno sve. Danas njoj mogu da zahvalim što sam živ – izjavio je Igor nakon liječenja i poslao poruku za sve mlade.
– Nemojte se za***avati. Prvi put će vam dati džabe, možda i drugi, ali će vam naplatiti to tako da ćete cijeli život patiti, i možda završiti kao mnogi od mojih prijatelja – dva metra pod zemljom i to mnogo brže nego što očekujete. Kraj je potpuno izvjestan ako nemate tako ludačaku sreću kakvu sam ja imao – objasnio je Igor.
Nakon što se izliječio od droge, Pervić je nastavio da se bavi glumom, pojavio se u serijama “Moj rođak sa sela”, “Seljaci”, “Cvat lipe na Balkanu”, TV filmu “Doba Dunđerskih”, “Zvezdara”, “Santa Maria della Salute”, kao i seriji “Urgentni centar”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu