Sudbine

"NISAM VIŠE GLADAN" Nevjerovatan životni put mladića, od dječaka sa ulice do momka sa velikim planovima

Osjećam, znam i vjerujem da knjiga mijenja čovjeka - čineći ga boljim. Knjige i iskustvo mog zgusnutog stvarnog života u malom životu - naučili su me da je moja sudbina u mojim rukama, prigrlio sam svoj prirodni dar i tako je sve počelo.

"NISAM VIŠE GLADAN" Nevjerovatan životni put mladića, od dječaka sa ulice do momka sa velikim planovima
FOTO: VLADIMIR ŽIVOJINOVIĆ/RAS SRBIJA

Ostalo je istorija: dobrim ljudima koji su u startu omogućili izdavanje knjige, siguran sam da će im univerzum to vratiti kroz izvjesno dobro.

Ovako danas govori Meti Kamberi (20), mladić iz Niša koji je za svega nekoliko godina uspio da pređe nevjerovatan životni put – od dječaka ulice do autora autobiografskog romana “Grad bola”, koji nikoga ko ga je pročitao nije ostavio ravnodušnim.

Poslije publikovanja Metijeve životne ispovijesti u Blicu u martu prošle godine, mladić je uspio da iz donacija sakupi dovoljno novca da objavi svoj prvenac i tako je njegova nesvakidašnja životna priča nastavljena na još nevjerovatniji način – njegov roman za manje od godinu dana doživio je četiri izdanja, a knjiga do sada prodata u više od 3.500 primjeraka!

Pročitajte još

– Da, prošla godina je bila svojevrsno čudo, kao što je uostalom i sam život čudo, zar ne? Promijenila je moj život u samoj njegovoj osnovi, koja obuhvata sve, baš sve, znači u potpunosti je promijenila moj kurs i mene samog. O snovima, uspjehu, mogao bih do sutra, veliko je to, i široko… Prirodno je valjda da sam bio nesiguran, još uvijek nisam siguran da li sam do kraja svjestan svega – priča Meti za Blic.

Pisanje kao terapija

Povjereva se da je pisanje romana za njega bila prije svega svojevrsna terapija, ali i lično oslobođenje i “pobjeda nad samim sobom”.

– To je svjedočanstvo mog života (uglavnom, mali je dio fikcija), znači čitaoci su svjedoci nečeg stvarnog, autentičnog, kao i približenog načina kako treba i kako ne treba. Čitaoci su svjedoci ostvarenja snova, jasne predstave kako je sve moguće uz podizanje svjesnosti, uz rad na svojim potencijalima, uz veliko zalaganje i trud, uz posvećenost. A ja sam, pored ostalog, pišući roman, otkrio u sebi nevjerovatan osjećaj slobode koju pisanje donosi, to je fascinantno – otkriva Meti.

Ne krije da mu je roman, osim velike popularnosti, donio i novi način života i veliko zadovoljstvo.

– Naravno da mi se život iz osnova promijenio. Kao prvo, više nisam gladan, kako god da to zvuči, jer bilo je toliko dana u mom ranijem životu kada sam bio gladan, bukvalno. Iznajmio sam stan u Beogradu, gdje trenutno živim od prodaje knjige – naravno da je to privremeno riješenje. Inače, i dalje je borba, iako je četvrto izdanje, troškovi su učinili svoje (razni dugovi koje sam imao, izvjesna pomoć majci, troškovi oko svakog izdavanja), a i trenutno je prodaja neznatna. Ne žalim se, samo tako stvari stoje, ja sam svakako zadovoljan, baš zadovoljan – na osnovama svog djetinjstva ne mogu biti srećan, ali mogu biti zadovoljan i na određen način ispunjen – ističe Meti.

Život na relaciji Beograd-Niš

Nakon Doma, prije objavljivanja romana, on je jedno vrijeme sa cimerom živio u stanu koji je dio projekta “Kuća na pola puta”, odnosno koji koriste bivši štićenici nakon punoljetstva… Sada sam može da iznajmi svoj stan i živi na relaciji između Beograda, za koji ga vezuju poslovne obaveze, i Niša, gdje dolazi kod majke.

– Povremeno obilazim majku, upravo sam ovih dana bio kod nje, sada se vraćam za Beograd, gdje sam prešao iz više razloga. Bilo mi je potrebno da se preselim iz rodnog grada, iz okruženja, od lutanja od nemila do nedraga. U kući kod majke nemam adekvatne uslove za život, a za pisanje apsolutno ne. U Beogradu mi je jednostavnije i lakše da funkcionišem zbog čestih gostovanja po emisijama, raznih kontakata, komunikacije… Možda su iznajmljivanje i nekretnine skuplje u Beogradu, ali vjerujte, sam život je manje skup nego u mom gradu Nišu. Pobjegao sam i od sebe samog, puno mi se toga izdešavalo od kada sam izdao knjigu. Mnogi meni dragi ljudi su nestali, na kraju sam ostao sam, ali to je život, ne može ga niko živeti umjesto tebe – iskren je Meti.

Želja za studijama

Velika životna želja koju je imao, da nakon srednje škole upiše fakultet, nije mu se ostvarila u prošloj godini zbog velikih obaveza oko romana. Ali, Meti otkriva da nije odustao od želje da u budućnosti nastavi obrazovanje.

– Vjerujem u izreku “Znanje je moć”. Želim da se obrazujem, u planu je upis na Filozofski fakultet, koji je u nekom vremenskom raskoraku izostao prošle godine. Sliku svoje neposredne, najbliže budućnosti vidim u svom studiranju, uopšte učenju i napredovanju u svakom smislu, kao i u pisanju, posvećenosti svom talentu i novootkrivenom, veličanstvenom osjećanju slobode. Takođe ću se baviti i drugim stvarima, trudiću se koliko mogu. Možda se negdje i zaposlim da radim nešto. Ali svakako se trudim da radim ono što volim – veli Meti.

Novi roman

Kao je potvrdio za Blic, Kamberi je započeo pisanje novog romana koji će takođe sadržati autobiografske crte.

– Sa pisanjem sam već počeo, samo ništa sasvim određeno ne mogu o tome da kažem, ne zbog neke misterije ili sličnog, već zato što ni sam ne znam, još uvijek to nije kristalno jasno. Počinjem, pišem, brišem, pišem, nastavljam, vraćam se, nešto nisam siguran, nisam zadovoljan, još uvijek lutam, tražim se, tražim onog sebe koji će dovoljno dobro da odgovori na lični zahtjev i potrebu, da opravda povjerenje i udovolji ličnoj odgovornosti. Dijelovi ličnog života će svakako biti u nastavku romana, možda sa malim improvizacijama i varijacijama na temu velike ljubavi koja mi se desila i zbog koje sam pobjegao od sebe samog. Samo znam da će postavljanje stvari na pripadajuće mjesto biti skroz autentično, što se odnosi na stvarnu situaciju i na osobu koja je obilježila moj život. Nije nešto, ali šta više da kažem, pogotovo kada će biti gotovo, ne znam. Kako uopšte to može da se unapred zna? Da se planira? Zavisi od motivacije, inspiracije, od frekvencije na kojoj se nalazim u narednom danu, mjesecu. To je život, neki putevi ne trpe zajedničke korake. Dosta sam usamljen jer živim sam, ali iz toga će se roditi djelo, prosto je, ja sam tako odabrao, želim da duboko uronim u svoje misli, dušu i emocije. A nadam se da će ljudi koji budu pročitali ovo naručiti moj prvenac “Grad bola”, koji će promeniti unutrašnje aspekte njihovog uma – ističe Meti, piše Blic.

Ne krije da bi volio da se po njegovom romanu snimi film.

Sa 12 godina bio nepismen

Kako je Blic pisao, Meti je prve korake načinio lutajući i prosjačeći na niškim ulicama. U hraniteljsku porodicu odveden je kao četvorogodišnji dječak, a u Dom za djecu bez roditeljskog staranja “Duško Radović” primljen je u dvanaestoj godini… Iako u petom razredu osnovne škole nije znao ni da čita ni da piše, za svega sedam godina uspio je da promijeni svoj život pa je i srednju školu završava kao odličan đak. Planira da postane socijalni radnik i da njegova misija bude da pomaže ljudima.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije