Možete da nas pratite
i putem aplikacije za
Besplatno na

“NIŠTA NE GORI U ODNOSIMA SRBIJE I CRNE GORE” Ðukanović o novom udaljavanju Beograda i Podgorice

Svijet
Autor:

Foto: Profimedia

Predsjednik Crne Gore Milo Ðukanović protivi se korekciji granice između centralne Srbije i Kosova, ne zato što, kako kaže, sumnja u sposobnost “dva lidera, Beograda i Prištine” da se o tome dogovore i dogovor implementiraju, već zbog toga što se pita šta su garancije da se sa takvim idejama neće nastaviti na Balkanu, ali i u Evropi.

U intervjuu za BBC Ðukanović pita da li to znači da se time odustaje od modela multietnickog društva na Balkanu, da li se vraćamo u 90-te i jesmo li zaboravili na rat inspirisani tim idejama – da se naprave etnički i vjerski homogenije i uvećane “velika Srbija, Hrvatska i Albanija”.

– Ko može da nas razumno i ubjedljivo uvjeri da i danas svaka korekcija granica motivisana etničkom ili vjerskom homogenizacijom nije samo prvi korak u tom pravcu? Moramo o tome cjelovito i dugoročno promišljati,…, da ne napravimo korak u pogrešnom smjeru i izazovemo domino efekat retrogradnih ideja – naveo je Ðukanović.

Na pitanje zašto su ponovo zahladnili odnosi sa Beogradom i konstataciju da su se Podgorica i Beograd politički, u posljednje vrijeme, značajno udaljili s obzirom na to da je posljednji susret dva predsjednika bio onaj Filipa Vujanovića i Tomislava Nikolića 2015. godine u Podgorici, a premijerski Aleksandra Vučića i Duška Markovica u Beogradu u februaru 2017. godine, Ðukanović kaže da je “primijetio da izostaju zvanični” susreti, što je, smatra, neobično.

Tvrdi da je zvanična Podgorica u svakoj prilici pokazivala spremnost da bude akter bilateralnog susreta na najvišem nivou, ali da istovremeno uvažava okolnosti da je Srbija, kako kaže, cjelinom pažnje državne politike zaokupljena rješavanjem pitanja sa Kosovom i da se zato na tim susretima nije insistiralo.

– Ništa u našim odnosima ne gori – kaže Ðukanović i podsjeća da se sa srpskim kolegom Aleksandrom Vučićem sastao na Bezbjednosnom forumu u Minhenu u februaru ove godine, a da su se telefonom čuli polovinom aprila, dva dana prije ovog intervjua.

Na opasku da je diplomatska hladnoća između dviju država praćena “vrelom ofanzivom provladine tabloidne štampe i televizija u Srbiji prema crnogorskom državnom vrhu koji je optuživan za podrivanje srpske politike, ponajviše na pitanju Kosova, Ðukanović potvrđuje da je to registrovao i da to kod njega, kako kaže, budi sumnje i upućuje na određene pretpostavke.

– Valjda znate da nisam naivan čovek. Ali nisam ni plašljiv, niti tome dajem preveliki značaj. Znam da je za uspjeh politike najvažnije dobro uraditi posao kod kuće. Nagledao sam se tih promjena raspoloženja iz određenih dijelova beogradske političke i medijske scene i mogu da pretpostavim da će doći faza u kojoj će pisati potpuno prijateljski i o Crnoj Gori, i o meni – kaže Ðukanović.

Tvrdi da i iz ličnog iskustva zna ponešto o tome da te medije i državni vrh u Beogradu svrstava u sebi naklonjene, te da mu je zato, kako kaže, teško da pretpostavi da je riječ o uređivačkoj politici nezavisnih medija, autonomnih u odnosu na neke političke centre u Beogradu.

Sa Vučićem, kaže, o tome nije razgovarao.

A na pitanje zašto nije, Ðukanović kaže da je to zato jer su svi njihovi razgovori tematski, usredsređeni na najaktuelnija regionalna pitanja i pitanja odnosa sa EU.

Ne misli, dodaje, da je nužno da on to pitanje potencira, jer ne želi da iko od njegovih sagovornika pretpostavi da mu je potrebna pomoć i zaštita od medijske kampanje.

– Od toga sam se uvijek branio i odbranio sam. Ali, očekivao bih, recimo, da čujem neku riječ objašnjenja sa druge strane – zašto se to dogada i koliko ima veze sa nekim važnim političkim procesima koji su u toku, poput pregovora sa Kosovom. Ili sa pitanjem navodne ugroženosti srpske zajednice u Crnoj Gori, koju potenciraju neki od njenih političkih lidera koji su od Miloševićevog vremena češće bili protivnici svih novih vlasti u Srbiji nego njihovi saveznici”

Na opasku da ovakvo zagrijavanje odnosa na relaciji Beograd – Podgorica može zapravo odgovara i jednom i drugom režimu da konsoliduju svoje nacionalno opredjeljeno biračko tijelo, Đukanovic kaže da u tome ne traži šansu, niti bi manipulisao tim pitanjima.

– Prošlo je vrijeme, kako je neko rekao, da se ovdje otvara kišobran ako u Beogradu počne da pada kiša. O obostranim odnosima moramo zajedno voditi računa, sa dodatnom pažnjom onog državnog rukovodstva sa čijeg se terena ta atmosfera dominantno kvari.”

Đukanović predpostavlja da bi djelovanje prosrpske opozicije u Crnoj Gori moglo izgledati kao doprinos toj atmosferi.

– Bježeći od odgovornosti za to što su uvijek bili protiv svih odluka koje je savremena Crna Gora donosila tokom više od posljednje dvije decenije, oni sebe predstavljaju žrtvom u Crnoj Gori. U prilog ocjeni da nije riječ o nacionalnom, nego o političkom pitanju, primjetio bih da su oni najčešce bili i protiv svih pozitivnih promjena u Srbiji. Ja ne vidim da je ovdje iko diskriminisan”.

Ideje o “ustavnim preformulacijama” Crne Gore u državu srpskog i crnogorskog naroda ili otpor crnogorskom jeziku, Đukanović ocjenjuje kao “retrogradne ideje koje pokušavaju da ugroze temeljno opredjeljenje da gradimo građansku državu, multietničko društvo.”

– Zato se u našem Ustavu Crna Gora ne definiše kao država Crnogoraca, logično ni bilo koje druge nacionalne grupacije, nego kao država svih njenih građana – i to smatram našom najvrijednijom tekovinom – zaključio je predsjednik Crne Gore.

Možete da nas pratite i putem aplikacije za Android ili iPhone/iPad.

IZDVAJAMO