Klepetan je jutros oko 10.30 sletio u gnijezdo na krovu dvorišne zgrade brodskovaroške škole, a Malena ga je dočekala raširenih krila i veselim klepetanjem.
Očekivao sam ga kroz koji dan, ali eto, stigao je. Svi smo srećni, i Malena i ja, brojni prijatelji i poznanici su me već zvali i pitali je li Klepetan stigao. Vjerovao sam da će se to dogoditi ovih dana, pa me je ovo malo i iznenadilo, ali prijatno – kaže penzionisani školski domar Stjepan Vokić, koji se o Malenoj i Klepetanu i njihovim potomcima punih 16 godina brine s puno ljubavi i nesebično, od svoje skromne penzije i uz pomoć dobrih ljudi.
– Istina, Klepetan posljednjih godina kasni nekih tri ili četiri dana u odnosu na godine kad je bio mlađi. Put je dug, više od 13.000 kilometara, treba to preletjeti i izbjeći brojne zamke. Posljednjih godina kasnio je i po sedmicu, dvije, pa ga i nisam danas očekivao, ali je najvažnije da je srećno stigao, da je opet tu i da se ova prelijepa priča nastavlja. Niko srećniji od Malene i Klepetana, naravno i mene. Sreća i ljubav, poslije duge jeseni i zime, opet stanuju u našem dvorištu – priča Stjepan sav srećan i pomalo zatečen iznenadnim Klepetanovim dolaskom.
Do sada su Klepetan i Malena, uz Stjepanovu svesrdnu pomoć, odgajili čak 54 ptića, što je pravi raritet, i to svjetskih razmjera, kada je riječ o rodama i njihovim potomcima.
– Sada meni valja na posao, trebaće skoro svakog dana na kanale i ribnjake po ribu, a trebaće i više hrane kroz mjesec-dva, kada mlade rode dođu na svijet. Zato se nadam pomoći i donacijama dobrih ljudi. Opet će u Klepetanovom i Maleninom gnijezdu biti novih potomaka i svakodnevnog veselog klepetanja – zaključuje Vokić, piše Kurir.
Na posao se, iako gladan, umoran i prljav od dugog puta, odmah dao i Klepetan. Smjesta je počeo da sakuplja grane po obližnjoj livadi i da popravlja gnijezdo da bi budućim ptićima bilo ljepše.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu