Jedna od njih je Nina Radovanović, najbolja srpska bokserka i vlasnica četiri šampionska pojasa. Ona je dokaz da i žene znaju da biju i da krv, znoj i nokauti nisu rezervisani samo za muškarce.
U svijet boksa upustila se iz čiste znatiželje. Već prilikom prvog sparinga shvatila je da se ne boji udarca, već da ga pijre doživljava kao izazov, piše Blic Žena.
Oduvijek sam voljela adrenalin, borbu, nadmetanje. Stalno bih se takmičila, a u boksu je najvažnije da se ne bojiš – otkriva Nina (26), koja je prvo bila naša šampionka u kik-boksu.
Bez frizure ne idem u ring
Nije muškobanjasta i neženstvena, kako mnogi zamišljaju ženu bokserku. Naprotiv, oblači se i izgleda kao sve druge devojke, a pred svaki meč posjećuje i frizera.
–Imam frizerku i dva puta pred meč mi nije namestila frizuru i oba puta sam izgubila. Posijle sam joj rekla: „Uzalud ja treniram, ako me ti ne središ, ode meč“ – priča smijući se i otkriva da je istina da većina sportista ipak ima neke svoje male rituale.
Dok razgovaramo poslije treninga, saznajemo i da je sama dizajnirala crnu suknjicu na kojoj piše „Nina“. Ona joj je talična i najčešće je nosi kad nastupa kao profesionalni bokser. S druge strane, kad nastupa za reprezentaciju Srbije kao olimpijski bokser, ima drugu uniformu i u njoj će braniti boje naše zemlje na predstojećem Evropskom prvenstvu za žene u boksu, koje će se održati u Sofiji od 4. do 13. juna.
–Vjerujem da je medalja s ovog prvenstva nešto što je logično u mom životu jer sam prerano ušla u profesionalni svijet boksa. A to priznanje je preko potrebno i našoj zemlji jer je u srpskom boksu, muškom i ženskom, bio jedan period vakuuma i takmičara i trenera. Nadam se da će uskoro doći vrijeme kad će Srbija osvajati medalje i biti uspješna u boksu – kaže Nina, koja je prošle godine osnovala i svoj klub „Nina boks tim“.
Ne krije da je vrlo ljuta i bijesna kad čuje negativne komentare o ženama u boksu i o tome kako to nije sport za nježniji pol. Sama najbolje zna koliko se trudi, trenira i žrtvuje i da je sve samo pitanje volje.
– Na primjer, meni sto puta kažu: „Otkud tebi takvi mišići, sigurno nešto piješ!“ Pa da pijem, pala bih na doping testu, ali valjda je ljudima tako lakše nego da povjeruju da ja svaki dan treniram po četiri sata.
Sportista mora da ima emotivni mir
Lijepa bokserka priznaje da se i sama više puta dosad pitala šta će joj sve ovo u životu. Nepravde u sportu, kao i u životu, česte se, ali to je nešto što profesionalne sportiste ne smije da uzdrma. Baš zato se psiha gradi kroz treninge, dok sam meč dođe kao rasterećenje poslije sveg tog velikog pritiska.
–To čak ni prijateljima ne mogu da opišem. Ima dana kad zbog žuljeva ne mogu da stanem na noge, kad me sve živo boli, kad mi se čini da nemam više snage ni živaca. Pritom, tu su i finansijska odricanja. Često pomislim da sam za novac koji sam uložila u boks do sad mogla da sjedim kod kuće i da uživam, ali kad pobjedim i kad dođe onaj trenutak slave, tad shvatim da je sav trud ipak vrijedio – kaže iskreno i dodaje da joj je velika pomoć to što joj je trener naš čuveni bokser Jole Tamindžić.
Na putu sportskih pobieda i poraza Nini je ogromna podrška i suprug Darko. Kad god pomisli da je vrijeme da digne ruke od boksa, on je tu da je ubjedi u suprotno. Zato je u njihovoj kući sve usmjereno ka njenom sportskom uspehu.
–Profesionalni sportista mora da ima emotivni mir ako hoće da niže uspjehe. Ja to na sreću imam, a čim dođe lijepo vreme, Darko i ja poslije treninga idemo na Savu. Imamo brod i tu punimo baterije – kaže ona.
Osim supruga, Ninini najvatreniji najvijači su i mama Aleksandra, tata Dragan, sestra Ana i brat Miloš.
Dok mama odbija da gleda mečeve, tata navija i zajedno sa Ninom sanja o olimpijskoj medalji. To je kruna karijere svakog sportiste, koju će, nadamo se, ova ambiciozna djevojka uskoro osvojiti.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu