Taman da malo prodišemo, usudimo se od plate priuštiti sebi i svojoj porodici neko sitno zadovoljstvo, kojim slučajem otputovati… eto ti belaja. Ostaneš preko noći bez posla.
Reklo bi se da smo mi već navikli na padove. Šta nama može korona da nismo već preživjeli? Jesmo, preživjeli smo već stotinu puta otkaze, male plate, rad na crno, ali dokle više!? Do kada će više naš čovjek da ide na ulicu, jer privatnik nema računicu da ga zadrži? Kada će se kompletno društvo konačno izdići iz ovog mulja, kada ćemo krenuti naprijed? Porazno je što ista ova pitanja muče i prošle i sadašnje generacije.
Kažu, dobro smo mi prošli, Republika Srpska je s najmanjim procentom otpuštenih u regionu. Ali, u taj procenat se ne ubrajaju oni kojima je istekao ugovor na određeno, koji su radili neprijavljeno, a takvih je kod nas upravo najviše. Ni obećane subvencije države, uplata najniže plate i doprinosa za zaposlene, olakšice lokalnih zajednica za plaćanje komunalne takse, zakup javnog prostora, nisu bile dovoljne da se za dva mjeseca blokade zadrže sva radna mjesta.
Kada vam se privreda bukvalno održava na aparatima kao nama, infuzija ne pomaže zadugo. Naši ekonomski temelji su tako labavi da nas, za razliku od razvijenih zemalja, poljulja svaki povjetarac, a kamoli globalna pandemija.
Ponovo su teži kraj izvukli brojni građani koji rade u privatnom sektoru. Ako nisu završili na Birou, uručen im je minimalac, čisto da pregrme do idućeg mjeseca. Sljedeći na muci su mali preduzetnici i zanatlije, koji još ne znaju hoće li se iz minusa izvući ili će za sobom povući još porodica.
I tako, sve nas proživljeno dovede ponovo na našu najbolniju temu odlaska u inostranstvo. Jer ovo ružno iskustvo uzdrmalo je i one najizdržljivije i natjeralo ih da razmišljaju o pakovanju kofera i konačnoj selidbi.
Spremite se za novi talas!
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu