Zasad je potvrđeno da je od zaraze umrla jedna osoba, a povezuje se sa smrti još osam ljudi. Sumnja se i na još 16 slučajeva zaraze u Ekvatorijalnoj Gvineji, a pacijenti imaju simptome koji uključuju vrućicu, iscrpljenost, kao i tragove krvi tokom povraćanja i proljeva.
Prisutnost ovog virusa u istočnoj provinciji Ekvatorijalne Gvineje prvi je put da je Marburg u toj državi otkriven, i to šest mjeseci nakon što je potvrđena zaraza istim virusom u Gani, u julu2022.
Virus Marburg rijedak je kod ljudi, no veoma je zarazan kad pronađe ljudskog domaćina. Bolest može biti smrtonosna, a stopa smrtnosti iznosi čak 50 odsto. Kada je zaraza izbila u Angoli 2005., smrtnost među zaraženima iznosila je do 88 odsto.
Koji su simptomi zaraze?
Uobičajeni simptomi uključuju hemoragijsku groznicu, iscrpljenost, iskašljavanje krvi tokom povraćanja i tragove krvi u proljevu.
Bolest često počinje naglo s visokom temperaturom, teškom glavoboljom i malaksalošću. Na početku oboljeli često osjećaju bolove u mišićima i grčeve, a može doći i do žutice, mučnine i bolova u abdomenu.
Američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti kaže da se oko pet dana od početka simptoma može pojaviti i osip na prsima, leđima i stomaku oboljelih. Pacijenti počinju izgledati blijedo i ispijeno, kao duhovi s upalim očima i bezizražajnim licima pojavljuje se i ekstremna letargija.
U fatalnim slučajevima smrt nastupa između osam i devet dana od početka simptoma, najčešće nakon gubitka krvi i padanja u šok.
Virus je iznimno zarazan, a tijela mogu ostati zarazna i nakon smrti.
Kako izgleda liječenje?
Ne postoje odobrene vakcine ili antivirusne terapije za liječenje ovog virusa medicinska njega svodi se na tretiranje konkretnih simptoma i rehidraciju, što može poboljšati šanse za preživljavanje.
Zarazu Marburgom ponekad je teško tačno utvrditi, budući da ima slične simptome kao i neke druge zarazne bolesti, uključujući malariju, tifusnu groznicu, meningitis i Ebolu. Bolest je izazvana istim virusom koji izaziva Ebolu.
Virus Marburg na ljude prelazi preko voćnih šišmiša koji su prirodni nosioci.
Marburg nije respiratorni virus. Jednom kada je osoba zaražena, on se širi direktnim kontaktom s tjelesnim tečnostima zaraženih, ali i preko kontaminiranih površina i materijala. Prvi put je prepoznat 1967., a otkrili su ga laboratorijski zaposlenici u Marburgu i Frankfurtu u Njemačkoj, kao i u Beogradu, prenosi N1.
Kako je WHO odgovorio na izbijanje zaraze
Iz UN zdravstvene agencije u ponedjeljak je rečeno da su u Ekvatorijalnu Gvineju poslali zdravstvene stručnjake iz područja epidemiologije, upravljanja i prevencije zaraze kako bi pokušali izbijanje zaraze staviti pod kontrolu.
Organizacija je takođe poslala timove kako bi pratili kontakte, izolovali one koji pokazuju znakove bolesti i pružili medicinsku njegu onima kojima je to potrebno.
Vlasti u susjednom Kamerunu u srijedu su izjavile da su u zemlji otkrivena dva slučaja bolesti za koje se sumnja da su izazvane ovim virusom. Oba slučaja otkrivena su u komuni na granici Kameruna i Ekvatorijalne Gvineje.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu