Ovako o prvom polugodištu u vanrednim uslovima govore mnogi roditelji, ali i prosvjetari. Maske, dezinfekcija, distanca, predavanje iste lekcije po 12 puta, sve se nekako može izdržati, samo nemojte da se opet vratimo u onu agoniju od proljetos, zvanu nastava na daljinu.
„Rane“ još nisu zacijelile od zvonjave telefona, slanja lekcija i domaćih zadataka preko Vibera, u ovu mašineriju bila je uključena cijela porodica, od dede, tetke, mame, kada imaju vremena i ako imaju internet. Nastavnici, sa druge strane kukaju kako im je stotine poruka stizalo sve do ponoći. Naprednije tehnologije koristile su tek pojedine škole.
Ma koliko se svi tada trudili, ne možemo poreći da su propusti u obrazovanju ostali. U momentu najveće neizvjesnosti kada o virusu nismo znali gotovo ništa, osim da je neke od nas ostavio bez posla, a druge natjerao da rade danonoćno, održavali smo neki privid školovanja.
Zdravlje djece smo srećom uspjeli sačuvati, ali će se za dobro znanje ubuduće školarci morati dobro i potruditi. Zbog raznih zaostataka u učenju, već sad se traže privatne instrukcije.
Lijepo je ipak čuti kako čak i vanredne okolnosti u školi imaju svojih pozitivnih strana. Nema gubljenja vremena, niko više ne kasni na nastavu, ni profesori, ni učenici. Zbog zdravstvene situacije naša djeca su se preko noći osamostalila, na časovima nema galame, rado sarađuju i do juče buntovni tinejdžeri.
Najsurovije u ovom ludom vremenu je što đaci ne smiju pozajmiti olovku jedni drugima, što ne smiju podijeliti bombone drugovima za rođendan, niti ustati iz klupe za vrijeme odmora. Mnogi učenici ni poslije tri mjeseca nastave ne znaju kako im profesor izgleda bez zaštitne maske.
Bez obzira na sve ove nedostatke, i djeca i prosvjetari nadaju se da neće morati ostati kući nakon zimskog raspusta. Vjerujmo da će im ova novogodišnja želja biti ispunjena i da će se svi zajedno vratiti u učionice.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu