Dvije decenije mukotrpnog rada, za koji kaže da je početku bio danonoćan, isplatilo se, te danas može da se pohvali da njegova pekara u gradu na Limu ima najbolju ponudi, ravnu onoj koju možemo vidjeti u beogradskim pekarama.
Početak nije bio lak. Ko nije bio pekarski učenik i zanatlija, ne zna koliko je težak džak brašna, a da je tu bio samo jedan. Podigni, prenesi, spusti. I tako ko zna koliko puta, što kod drugih pekara, što u svojoj, kada je zanat koji hrani milione ljudi širom svijeta, nije “ispekao”.
– Čim sam završio školu za pekara, počeo sam da radim. Prve tri godine sam učio zanat, a poslije sam počeo sam kod sebe da radim. Cijelu dan i cijelu noć sam radio, bilo je mnogo teško, firma se stalno širila i sad smo broj jedan u gradu – kaže Miroslav na početku razgovora za TV 5 Užice.
Njegov talenat, rad i zalaganje, nisu ostali neprimjećeni ni na takmičenjima. Naime, Miroslav je na takmičenju pekara u Beogradu odnio prvo mjesto, i nosi laskavu titulu Najboljeg pekara Srbije, a pored nagrade koja ga je kvalifikovala za takmičenje u Francuskoj, dobio je i pohvale iz zemlje bageta, sireva i vina.
– Izvukao sam francuski hljeb baget da pravim i napravio sam ga za čistu destku. Bili su tu ljudi iz Francuske, koji su to ocjenjivali i prepoznali su ga kao baš pravi njihov hljeb, kao da sam njihov građanin. Bili su oduševljeni, nisu mogli da vjeruju da mi u Srbjij možemo da napravimo nešto, slično kao oni – rekao je on.
Na takmičenju u Parizu odlučio je da Srbiju predstavlja po njenim simbolima, ali donio je odluku da Francuze upozna i s božurom, cvijetom koji raste samo na Kosovu.
– Pravili smo gusle, pa Ustav, pa cvijeće božur koje raste na Kosovu. Pa smo malo pričali o našem cvijeću, o hrastu, odakle je sve to poteklo i kako smo odlučili da to radimo – dodao je on.
Proizvodni dio pekare danas je osavremenjen, na šta je MIroslav jako ponosan i ističe automazaciju pogona kao jednu od ključnih stvari uspjeha.
– Nekad samo za cijelu noć pravili 200 hljebova, a sada to proizvodimo za deset minuta. Kupili smo cijelu liniju, automatizovali smo liniju za hljeb. Dok pite, kolače i peciva, radimo i dalje ručno, jer je specifično i ne možemo automatski. U zadnjih pola godine počeli smo i sami da proizvodimo kvasac – kaže ovaj vrijedni Pribojac.
A, asortiman, više nego bogat. Oni koji se nađe ispred rafa u njegovoj pekari imaju pravu muku da se odluče za neki od proizvoda, jer je asortiman jako bogat, prenosi Blic.
– Imamo preko 100 raličitih vrsta peciva, preko 10 vrsta pita, bureka, kolača 20 vrsta minimum. Imamo sve, kao da smo Beogradska pekara – ističe MIroslav ponosno.
Prije pet godina pokrenuo je i svečanost lomljenja česnice za Božić. Velika česnica prečnika metar i dvadeset u sebi krije 36 zlatnika, koliko su MIroslav i njegovi prijatelji, stavili ove godine.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu