Andriću je istovremeno uručena i zlatna medalja sa Nobelovim likom na aversu, bareljefom mladića koji pod lovorom zapisuje pjevanje muza na reversu, na kojem je i stih iz šestog pjevanja Vergilijeve Eneide: “Kako je slatko vidjeti ljudski život oplemenjen pronalascima”, kao i Andrićevo ime.
Laureat iz Jugoslavije dobio je i novčani dio nagrade u iznosu od 250.000 švedskih kruna, koju je ustupio za unapređenje bibliotekarstva u BiH.
Član Švedske akademije Anders Esterling rekao je tom prilikom da Andrić “nosi u sebi mnogo nježnosti za ljude, ali ne uzmiče ni pred strahotama, niti pred nasiljem koje u njegovim očima potvrđuje stvarnost zla”.
On je pisac koji je majstor jednog sasvim ličnog, orginalnog kruga motiva. On otvara jednu dosad nepoznatu stranicu svjetske hronike i obraća nam se iz dubine napaćene narodne duše južnih Slovena – rekao je tada Esterling.
U svom obraćanju Andrić je pričao o domovini Jugoslaviji, za koju je rekao da je “mala zemlja među svjetovima” govoreći o njenoj burnoj i teškoj prošlosti, velikim žrtvama i nastojanjima da uprkos tome na planu književnosti i kulture nadomjesti sve ono što joj je istorija uskratila, dajući time svoj prilog svjetskoj baštini.
– Vaše priznanje jednom od književnika te zemlje znači nesumnjivo ohrabrenje tom prodiranju. Stoga nas ono obavezuje na zahvalnost i ja sam srećan što vam u ovom trenutku i sa ovog mjesta, ne samo u svoje ime nego i u ime književnosti kojoj pripadam, mogu tu zahvalnost jednostavno, ali iskreno da izrazim – rekao je u svojoj besjedi Ivo Andrić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu