Lejla je rođena u Busovači, a već 12 godina živi i radi u Derventi. Ljubav prema ručnom radu, pletenju i heklanju otkrila je još u djetinjstvu kada je plela odjeću za svoje lutkice, a kasnije i za sebe.
U razgovoru za Klix Smajić govori kako se većina njene rodbine s očeve strane pored svojih primarnih poslova bavila i nekim dodatnim aktivnostima, uglavnom zanatima.
Ipak, priča o pletenim torbama došla je puno kasnije, tačnije 2019. godine kada je na internetu vidjela kako se heklaju torbe od pamučnih traka.
Gledajući te snimke na internetu pomislila sam zašto i sama ne bih nabavila potreban materijal pa počela s pravljenjem pletenih torbi. Prve torbe koje sam pravila sam poklanjala, ali veoma brzo krenule su i prve narudžbe – govori Smajić.
Ideje je pronalazila na internetu, ali veoma brzo je do izražaja došla i njena kreativnost te svaka torba koju danas napravi predstavlja remek djelo njene kreativnosti i ljubavi prema onome što radi.
– Za jednu torbu mi trebaju dva do tri dana, s obzirom da pored posla i školaraca u kući nemam previše slobodnog vremena. Trudim se da nikoga ne kopiram, ispočetka sam ideje za prve torbe crpila s interneta i te sam poklanjala, ali već sada je to samo moja kreativnost, inspiracija koja dođe u trenutku, ali svakako da se ispoštuju i želje kupaca – dodaje naša sagovornica.
Svoje torbe plasira preko društvenih mreža, ali i izlaže na sajmovima rukotvorina i zanata. Ističe kako u Derventi ljudi još uvijek cijene ručni rad te da je to u 21. vijeku pomalo iznenađujuće.
– S obzirom da je Derventa malo mjesto, uglavnom sam torbe pravila za svoje poznanike i prijatelje i nije bilo teško zadovoljiti njihove želje. Trudim se raditi najbolje kako znam, a oni imaju povjerenja. Nemam nekih velikih planova za ovo, ali bi bila sretna kada bi ovo bila kućna radinost i kada bi imala više vremena posvetiti se svom radu – zaključila je Smajić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu