Manjak kišnog perioda uticalo je na ovogodišnji rod pečuraka u šumama u okolini Čačka, naročito u ivanjičkom kraju, na Javoru i Goliji, pa ubrane količine vrganja i lisičarke nisu donijele bogzna kakve dobiti.
Jedan od čačanskih otkupljivača šumskih plodova Zoran Petrović rekao je da na početku sezone bilo određenih količina ove dvije vrste gljiva, ali što je vrijeme prolazilo, pečuraka je bilo sve manje, a kvalitet sve lošiji.
– U početku se lisičarka, recimo, otkupljivala i za oko 25 KM, dok je pri kraju sezone cijena bila oko 5 KM po kilogramu – rekao je Petrović.
Nešto bolja situacija je bila u istočnoj Srbiji, mada ni tamo ne „cvjetaju ruže“.
Otkupljivači ističu da su u srećna vremena od ovog posla lijepo mogli da žive, jer sve što se otkupilo odmah se i prodavalo i to je išlo za izvoz. Danas, vele, nema ko pečurke da bere, jer je seosko stanovništvo, uglavnom, starijeg doba. Nekada se, dodaju, išlo u berbu organizovano, sa više ljudi, a sada se svelo na pojedince, koji u berbi pečuraka vide dodatno način zarade. Čačak je bio centar otkupa pečuraka u Srbiji, pa i šire, u ondašnjoj Jugoslaviji. To je trajalo i kasnije, kada su u gradu na Moravi radile slovenačke firme, koje su vršile otkup – objasnio je Petrović.
U to doba otkupljivači su čak i plaćali dnevnice beračima, a pored toga su im plaćali i za svaki kilogram ubranih gljiva.
Milija Stanić (77) koji živi na obroncima Golije ispričao je da se od branja moglo lijepo živjeti.
– Nas desetoro krenemo ranom zorom u šumu. Do večeri naberemo skoro pola tone pečuraka. To su bile pare. Odmah do šume su nas čekali otkupljivači, isplata na licu mjesta. Slovenci su potom našu pečurku izvozili, najviše za Italiju. Danas više niko neće u šumu, ja ponekad odem, ali stisle godine, pa se teško kretati – rekao je Milija.
Podaci Privredne komore Srbije govore da se izvoz pečuraka u prethodnim godinama mjeri sa oko 25 miliona evra. Najveće interesovanje vlada za sušene gljive, potom smrznute, pa na kraju svježi vrganj i lisičarku. Najviše se izvozi u zemlje EU, a potom i u Rusiju, piše „Kurir Biznis“.
Tartufi
Poseban vid berbe pečuraka primjenjuje se kod tartufa, po kojima je naša zemlja poznata. Kilogram ovih gljiva otkupljuje se od 1.200 do 1.500 evra. Međutim, ovu cijenu zna da diktira i rod tartufa u Italiji i Francuskoj, kao i sama potražnja u ovim zemljama, gdje se najviše tartufi i izvoze. Tartufi se u Srbiji najviše beru na Fruškoj gori, na Kosmaju, Rudniku i Oplencu, u Deliblatskoj peščari, u Obedskoj bari, pojedinim dijelovima u Sremu i Mačvi. Pojedini berači su se od tartufa bukvalno obogatili, jer po sezoni mogu da zarade i po nekoliko desetina hiljada evra.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu