Zabava

“ODAVNO NEMAM VELIKIH AMBICIJA" Gagi Jovanović o kćerki, posjećivanju kafana i poslu

Glumac Gagi Jovanović iskreno priča o svojim maštarijama, otkriva šta pije u kafani, kao i kako je igrati u seriji „Švindleri” sa suprugom Brankom Pujić i kćerkom Anđelom Jovanović, piše Blic.

“ODAVNO NEMAM VELIKIH AMBICIJA" Gagi Jovanović o kćerki, posjećivanju kafana i poslu
FOTO: FOTO: G.SRDANOV/RINGIER

Gagi Jovanović ističe da se ni tokom izolacije ne odriče mašte i objašnjava zašto.

Mašta je moja rođena sestra, bez nje sam niko i ništa. Ja živim od mašte! Ona je na sreću još uvijek tu, a mašta čini svašta. Može razna čarobnjaštva da radi, to je moja uzdanica. Maštam o tome nečemu što može da bude riječ na papiru, neki dobar film, to su neke stvari koje do sada nisam uspio sam da organizujem, to su mi maštarije što se posla tiče. Što se tiče života, maštam o svijetu punom ljubavi, radosti i jednakosti.

Djeluje da ste vrlo povučeni, da li to znači da sve držite u sebi ili da umijete odsječno da kažete šta mislite?

– Volim mir i u biti jesam povučena osoba, ali uvijek kažem ono što mislim. Znam da to nije mudro, ali ja drugačije ne umijem. Sloboda je tekovina koju sam odavno stekao i čuvam je ljubomorno.

U Srbiji se danas snima preko 20 serija. Da li birate projekte i uloge ili biste glumili po svaku cijenu?

– Odavno nemam velikih ambicija i ne trčim za ulogama. Danas gledam da glumim za svoju dušu i sa nekim dobrim, vrednim i talentovanim ljudima.

Na RTS glumite u „Švindlerima”. Kada ste dobili scenario i vidjeli lik, zbog čega ste prihvatili ulogu Sofronija, šta vam se dopalo?

– Prije svega zato što je drugačije od onoga što sam imao prilike da radim i prosto mi je takva jedna struktura ličnosti – izuzetno zanimljiva. Ovaj narod nije nikada imao sreće s tim našim vlastima, a Sofronije je klasični primjerak tih i takvih nesrećnih vlasti.

U „Švindlerima” glumite sa suprugom Brankom i kćerkom Anđelom, kako je bilo na snimanjima, bili ste svi porodično?

– Nema toga kod nas, mi smo svi surovi profesionalci. Tamo smo bukvalno kolege i uopšte se ne osjeća taj neki porodični duh, naš intimni. Ovo je potpuno drugi svijet u kojem smo mi neki likovi.

Vi ste glava porodice, da li ste surovi profesionalac koji daje kritike ili ste od onih koji posmatra, da svoje mišljenje, pa ako prihvate, prihvate?

– Ne znam, ja sam volio i čak se razmetao savjetima i toliko sam mislio da je to i normalno tako. Međutim, u nekom trenutku ti shvatiš da neki ljudi teško to sve primaju i onda sam odustao. Sada čekam, ako neko ima da me pita za nešto, to kažem.

Nedavno ste izjavili da se ljudi zarad većih interesa i materijalnih dobara pretvaraju u zvijeri. Da li je riječ o opstanku ili o pohlepi ne birajući sredstva za uspjeh?

– Pohlepa! To je taj virus koji nas je obuzeo prije ovoga, ovo je samo neki nastavljač, sljedbenik. Pohlepa je bila ta osnovna problematična neljudska osobina. Zato je moj lik posebno zanimljiv u toj seriji, to je virus koji je ušao među ljude koji su živjeli mirno, ta politika i novac. To je i naša tema, baš sam želio da učestvujem o tome da bih na jedan raznorodni žanrovski način uspeo da ljudima nešto kažem u vezi sa svim tim.

Da li u kafanu više volite da odete kada vam je sve lijepo ili kada postane teško, pa vam kafana bude izduvni ventil, žargonski rečeno?

– Kafana je naše nacionalno pozorište. To je preteča svega, tu su glumci, reditelj, svi likovi. Pošto mnogo volim pozorište, ja sam odlazio tamo raspoložen za neko dobro smijanje i zavitlavanje.

Svi kultni likovi su odlazili do Skadarlije, da li vam nedostaje kafana sada?

– Moram da priznam, ne, zato što sam sada na rehabilitaciji, kako bih rekao. Teško sebe zamišljam u kafani s limunadom. Ako već ne mogu ili ne želim rakiju ili lijepo vino, onda mi ne nedostaje.

Da li je pjesma lijek za dušu kad odete u kafanu? U brojnim serijama smo čuli da odlično pjevate.

– Jeste, muzika je prilično uključena u sve što radim. Ona je neodvojivi dio.

Šta bi Drakče poslije desetak godina rekao ovom današnjem Drakčetu? Ponovo se emituje serija „Moj rođak sa sela”, ljudi obožavaju vaše replike.

– To je bilo 2008. godine. Pa, ovaj Drakče bi rekao: „Ne idi u Beograd! Ostani kod kuće, ori zemlju”.

Vaša kćerka Anđela je u Londonu i nije se vratila u Srbiju prije proglašenja vanrednog stanja. Da li ste bili uplašeni za nju, kako ste kao otac odreagovali?

– Bilo je problematično, s tim odlukama uvijek je problematično kod moje žene i kćerke. Anđelu pokušavam da naučim da u životu o svemu mora odluči sama. Mogao sam da odlučujem do njene 18. godine. Rekao sam joj da odluči sama i odlučila je. Mislim da je logičnije bilo da ostane tamo i da radi u školi šta može, mislim da je sada ponovo aktivna škola, ali onlajn. Naravno, draže bi mi bilo da je ovdje sa nama, ali sve je u redu i čujemo se svakog dana. Tamo je čuvaju dobri prijatelji, a čuva je i kraljica. Neki kažu da je mnogo moćna.

Pričali ste o svom problemu sa kičmom, da li ste uspjeli da ga riješite?

– To je stalan trening i kičma je dobra. To je jedino što mogu da kažem iz svog doktorskog iskustva, pošto sam shvatio da sam sebi moram da budem najbolji doktor! I to jesam, odlučio sam da ne odem na operaciju i dobro sam uradio. Vježbam svakodnevno i tako održavam stanje, ali bez nekih sportova koje sam upražnjavao do sada.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu