Banjaluka

ODLUKA ŠTETNA PO ZDRAVLJE NAJMLAĐIH Roditelji ne odustaju, insistiraju da budu sa djecom u bolnici

Roditelji traže da se izmjeni odluka rukovodstva UKC RS, odnosno Klinike za dječije bolesti, kojom je onemogućena pratnja djeci prilikom hospitalizacije.

ODLUKA ŠTETNA PO ZDRAVLJE NAJMLAĐIH Roditelji ne odustaju, insistiraju da budu sa djecom u bolnici
FOTO: SHUTTERSTOCK

Tokom pandemije virusa korona, mališani koji se liječe u Univerzitetsko- kliničkom centru RS, u sobama borave bez svojih roditelja, što je veliki šok za djecu. Ogorčeni roditelji slali su već nebrojeno dopisa rukovodstvu bolnice, tražeći da se ova apsurdna odluka ukine kako bi mogli biti sa bolesnom djecom. Majke su se okupile i putem Fejsbuk stranice “Pratnja djeci prilikom hospitalizacije”, koja trenutno ima više od 4.300 članova. Banjalučanka Nataša Stanković, pokretač ove grupe i ujedno pravnik, najavila je da će se zvanično obratiti i ministarstvu zdravlja RS da reaguju u ovom slučaju.

Njenu inicijativu za izmjenu odluke rukovodstva Klinike za dječije bolesti, UKC Republike Srpske prenosimo u cjelosti.

Poštovani, obraćam Vam se inicijativom/molbom kako biste, kao organ koji vrši nadzor nad radom Univerzitetskog kliničkog centra RS, uticali na izmjenu odluke kojom smo, kao roditelji, onemogućeni da budemo pratnja svojoj djeci prilikom njihove hospitalizacije, s obzirom da ja, dole potpisana, i nekoliko hiljada drugih roditelja, okupljenih u neformalnoj grupi na društvenoj mreži „facebook“, odluku smatramo izuzetno štetnom po zdrav razvoj djeteta, naročito onu najmlađu.

Dana 07.09.2020. god. obratila sam se UKC RS zahtjevom za pristup informacijama, kojim sam tražila pristup odluci kojom je djeci uskraćena pratnja prilikom hospitalizacije. Postupajući po istom, UKC RS me e-mailom obaviještava o razlozima donošenja ovakve odluke, istovremeno izostavljajući informacije o tome da li je donesena formalna odluka o istom, na osnovu kog pravnog propisa ili se eventualno radi o postupanju koje je u skladu sa upustvima neposredno višeg organa ili zaključcima Republičkog štaba za vanredne situacije. Ponovo sam se obratila UKC RS putem advokata, tražeći odluku kojom je mjera uvedena (dopis zaprimili dana 12.09.2020. god.), međutim na isti nije odgovoreno do današnjeg dana.

Slijedom navedenog, zaključujem da se radi o usmenoj odluci načelnika Klinike za dječije bolesti ( s obzirom da je isti potpisan na dopisu), te da je odluka donesena paušalno, bez prethodno ispitane mogućnosti primjene blažih mjera, koje bi povoljnije djelovale na djecu, kojom bi se izbjegla dodatna traumatizacija već bolesne/povrijeđene djece, a u skladu sa mjerama koje se primjenjuju za vrijeme dok traje vanredna situacija na teritoriji Republike Srpske, iz razloga pojave virusa korona.

Napominjem da sam se obratila Ombudsmanu za djecu i Ombudsmanu za ljudska prava, te dobila povratnu informaciju da je od strane istih pokrenut postupak kako bi se ispitalo da li su navedena postupanja u skladu sa pozitivnim zakonskim i podzakonskim propisima, te medjunarodnim konvencijama i protokolima koji se primjenju na teritoriji naše zemlje, kao i da li je to u najboljem interesu djeteta.

Pročitajte još

Poznato je da je na teritoriji Republike Srpske ukinuto vanredno stanje za vrijeme kojeg je navedena odluka i donesena, iz kog razloga smatram da je neophodno da se ista preispita s obzirom da nam je svima poznato da se sve društvene aktivnosti odvijaju kao i prije pojave virusa korona, otvoreni su kafici, tržni centri, firme rade u punom kapacitetu, organizuju se privatne zabave. Svjedoci smo da kafići rade prekovremeno, da ljudi ne poštuju mjere fizicke distance, da se dešavaju zabave sa preko 200 ljudi, te na istim prisustvuju i radnici UKC RS koji se, kako saznajem, ne testiraju prije svakog dolaska na posao. Ostaje nejasno zašto su baš roditelji/staratelji okarakterisani kao mogući prenosioci virusa korona, uobzirujući gore navedeno, a znajući da se istima može raditi brzi test prilikom eventualnog ulaska u bolnicu, te se postavlja logično pitanje da li je iko sagledao značaj roditeljske blizine za brži oporavak djeteta kao i samu pomoć oko boravka, naročito najmlađe djece.

Djeca mjesecima kod psihologa

Nadajući se da ono što slijedi nećete shvatiti kao nagađanje, molim da uobzirite da mi se svakodnevno javljaju roditelji (koji i javno istupaju i stoje iza rečenog) koji tvrde da su im djeca nakon hospitalizacije mjesecima posjećivala psihologa, da su ostala bez glasa i po desetak dana, da su dobijali dijabetes, da ne prepoznaju svoje roditelje, da se bude tokom cijele noći uz vrisak, da odbijaju da borave u bilo kakvom društvu, da ne smiju da pogledaju u ljude koji nose maske jer dobijaju napade panike, da ne mogu da kontrolišu mokrenje i stolicu, da odbijaju da jedu, da roditelji počinju piti anksiolitike i antidepresive, te na kraju, da cijela porodica, uključujuči i babe i djedove, bivaju trajno psihološki unakaženi. Molim da uobzirite da se djeca vežu za krevete zbog nemogućnosti, ionako preopterećenih medicinskih radnika, da brinu o djeci svakog momenta, te kako uz oboljenje/povredu, odvajanje od roditelja takvo postupanje djeluje na djecu.

Molim da razmotrite da li u skladu sa principom proporcionalnosti, navedena mjera ima neproporcionalan uticaj na djecu, njihova prava, zdravlje i razvoj, da li je ista u skladu sa pozitivnim zakonskim i podzakonskim aktima i medjunarodnim izvorima prava koji se primjenjuju na teritoriji naše zemlje, da li se u skladu sa poštovanjem ljudskih prava, može pokušati sa blažim mjerama, kojima bi se ispoštovale nužne epidemiološke mjere, zakoni, Ustav, Konvencija o pravima djeteta, te preporuke Republičkog štaba za vanredne situacije, kao i da li se ovom mjerom upravo i narušava pravo djeteta na zdravlje, s obzirom da, kao ljekar, znate kako odvajanje djece od roditelja može unazaditi njihov oporavak.

Prijedlozi

Predlažem da se: svakom roditelju/staratelju prilikom ulaska u bolnicu uradi brzi test na virus korona kao što se radi i pacijentimada se uvedu stroga pravila ponašanja za isteda se onemogući kretanje po odjelu, pušenje po vc, balkonuda se onemogući izlazak iz sobe (osim u toalet)pratnja obaveže na cjelodnevno nošenje maske i po potrebi druge zaštitne opremeizvrši odvajanje teško oboljelih pacijenata sa različitim oboljenjima od ostalih, kako bi se maksimalno zaštitilo njihovo zdravljeda se zabrani bliži kontakt između samih pacijenata i pratnje svakog od njihda se sankcioniše svako ko navedeno ne poštujeda se omogući roditeljima da budu uz svoju djecu koja i kratkotrajno borave uz djecuda se omogući pratnja djeci na svim klinikama na UKC RS na kojoj borave djeca (Klinika za infektivne bolesti, Klinika za orl, Klinika za dječije bolesti i dr.),a  ne samo na Klinici za dječije bolesti.

Poštovani, takođe molim da ispitate tvrdnje roditelja koji isitiču da su mogli biti uz svoju djecu, što, ukoliko je isto tačno, ukazuje na različito postupanje u istim situacijama, da razmotrite da li su eventualno netačni navodi da majke koje doje mogu ostati uz svoju djecu, s obzirom da mnoge majke tvrde da su ih odvajali i od djece stare nekoliko mjeseci koja su u tom momentu dojena, da ispitate da li je tačno da neka djeca moraju biti vezana po cijeli dan.

Ko će odgovarati?

Postavljam razumno pitanje ko će odgovarati ukoliko moje dijete, koje ima tri godine, ili bilo koje drugo, padne sa kreveta i povrijedi se, udavi se, ili mu se bilo šta drugo desi, ukoliko odvajanje kod njega izazove teške psihološke i pisihičke posljedice praćene različitim oboljenjima, s obzirom da znamo da na odjelu nema dovoljan broj medicinskog osoblja koji bi danonoćno brinuo o najmladjim pacijentima, naročito  s obzirom na činjenicu da mnogi pacijenti zahtijevaju njegu 24 sata. Navedeno mi je poznato jer sam, za vrijeme pohadjanja srednje škole, provela, izmedju ostalog, skoro dvije godine na Klinici za dječije bolesti, koje iskustvo je svakako doprinijelo mojoj odluci da završim Pravni fakultet Univerziteta u Banjaluci.

U prilogu ovog dopisa Vam dostavljam mišljenje o efektima smještaja i samostalnog boravka djece u bolnicama po emocionalno stanje i mentalno zdravlje djece, izrađeno od strane mr Nadežda Savjak, specijalista kliničke psihologije i transakcioni psihoterapeut i Saša Risojević, dipl. psiholog i psihoterapeut u superviziji.

U nadi da se ovo više nikada neće ponoviti, da ćemo svi skupa prebroditi virus korona, sa vjerom u Vaš rad i zalaganje za dobrobit svih, ljubazno molim da razmotrite sve gore napisano, kako ne bismo, pobjeđujući jedno zlo, izvojevali puno veće, te da obezbjedite postupanje u skladu sa propisima kako bi se izbjegla pravna nesigurnost i paušalna postupanja, jer se usmenim odlukama pojedinaca ne mogu stavljati van snage pozitivni propisi.

…jer dječiji plač je jači od ujeda zmije.