Sudbine

On je đak bez školskog druga: Radomir je jedini učenik u svom selu, samohrani otac moli za pomoć (FOTO)

Dvadeset i kusur dana ima kako Željka Zindovića, domaćina iz Kosatice kod Prijepolja, pred počinak stignu očinske suze.

On je đak bez školskog druga: Radomir je jedini učenik u svom selu, samohrani otac moli za pomoć (FOTO)
FOTO: PRIVATNA ARHIVA

Teške kao crna zemlja od koje živi i čeljad hrani. Slomi ga gorčina što mu kćerke bliznakinje, vrijedne djevojčice, ne idu u školu.

Pa ga obuzme žal što mu sin nema školskih drugova. Navre mu sjećanje na pokojnu suprugu. Zaokupira ga briga za bolesnim ocem. Takne muka seljačka. Utuče prizor pustog sela. Svega mu se nakupi u duši, i tuge i nepravde, pa se sit isplače. I jutrom mu žalosnice krenu, ali nema kad da ih lije.

Kosatica, površinski najveće brdsko-planinsko selo u Srbiji, nalazi se u brdima 12 kilometara od Prijepolja. Zindović ima kćerke Danicu i Milicu, šestakinje, i Sina Radomira, četvrtaka. Devet kilometara od njih živi Ivana Popović, učenica petog razreda. I više djece u Kosatici nema. Sve ostalo mještana u selu ili je matoro ili će uskoro to biti.

“Zaželjeli smo se škole”

Danica i Milica putuju u školu u Prijepolje. Barem bi trebalo da putuju. U školskim kupama su bile 1. i 2. septembra i od tada nijednom više. Ocu svakodnevne obaveze u domaćinstvu ne dozvoljavaju da ih jutrom odveze u školu i poslije nastave ih vrati kući. Opet, niti je Kosatica na mapi autobuskih linija, niti sestre Zindović imaju đački prevoz. A imale su ga prošle godine.

FOTO: PRIVATNA ARHIVA
FOTO: PRIVATNA ARHIVA

– Zaželjeli smo se škole, ali u nju ne idemo jer nemamo čime. Da nas tata vozi u Prijepolje, pa da se vraća kući a onda ponovo dolazi po nas, nije izvodljivo. Kad bi onda našao vremena da radi i brine o bolesnom djedu? Nastavnici nam elektronski šalju domaće zadatke i lekcije koje treba da naučimo. Čujemo se redovno sa razrednom, tješi nas da će se uskoro ovo riješiti – jadaju se bliznakinje.

Imale su tri godine kada im je majka preminula. Prerano su odrasle i naučile da pomuzu krave, spreme ručak, pomognu ocu oko njive. Desna su mu ruka.

Kucali na sva vrata

Do kada će učiti od kuće – ne znaju. Prijedlog Željka Zindovića i Draga Popovića, oca Ivane iz drugog kraja sela, da opština Prijepolje njihovoj djeci subvencioniše prevoz do škole nije prihvaćen. Opravdanje je da bi po tom osnovu i djeca iz drugih krajeva opština morala da budu isto tretirana, a za to ne postoje sredstva u budžetu. Obratila su se dva oca Ministarstvu prosvete i kabinetu predsjednice Vlade Srbije i čekaju odgovor.

– Prvo su govorili te danas će, te sutra će, a u petak nam rekoše da nemaju osnova da plaćaju prevoz. Evo koji je datum, a niko ništa ne rješava. Ako treba, nudio sam, i ja ću da dam dio novca da se pokriju troškovi, samo da mi djeca idu u školu. Ionako su dosta izgubile prošle godine kada se išlo kombinovano – priča Željko Zindović za Blic.

Drži devet krava, 15 ovaca, treba toliku stoku sam namiriti, proizvodi sir za prodaju, bavi se poljoprivredom. Radni dan mu počne u zoru, završi se kad se uveliko smrkne, uzgred stara se o 83-godišnjem, teško pokretnom ocu. Ne pada mu s neba, ali se ne žali, makar da mu njegovo troje u ičemu oskudjeva.

Đak bez školskog druga

Sve, sve, ali njegovim kćerkama najviše nedostaje društvo iz škole. Jer ga ni u selu nemaju. Njihov brat Radomir jedini je učenik četvoroljetke u Kosatici. Ni starjih nema, zato prevoz do škole treba samo njima.

– I naš komšija ima troje djece, ali ona žive u Prijepolju i dolaze vikendom. Bude tu još društva ljeti i zimi, kad dođu da obiđu babe i djeda, a kad raspust prođe nigdje nikoga. Samo mi – pričaju Danica i Milica.

Prije neko jutro Željko požele djeci da završe škole i da odu iz sela. Ionako, objasni im roditeljski, pristižu godine kad će Kosatica ostati selo bez ljudi.

FOTO: PRIVATNA ARHIVA
FOTO: PRIVATNA ARHIVA

– Četvorogodišnja škola u Kosatici, jer nije bilo đaka, bila je zatvorena 22 godine. Onda je opet počela sa radom kada su moje Danica i Milica stasale za prvi razred. Godinu kasnije pridružila im se Ivana Popović. Njih tri sada se školuju u Prijepolju, tako da je moj Radomir jedini đak. Đak bez školskog druga. Poslije njega, kako mlađe djece u Kosatici nema, tuge li, škola će se opet zatvoriti pod uslovom da se neko ne doseli, ali ko da dođe odakle svi idu, gdje ne vidi niko – žali nam se Željko.

Kap prelilla čašu

Sina već mora da vozi u školu. Četiri i po kilometra je daleko jer, kaže, zaraslim stazama, šumama, livadama, vrebaju vukovi, medvjedi, divlje svinje. Kad ljudi nema zvijeri se okuraže.

FOTO: PRIVATNA ARHIVA
FOTO: PRIVATNA ARHIVA

U posljednjih mjesec dana, veli Željko, četiri puta su dolazili nekakvi inspektori da utvrde kako nasuti 20-ak kamiona kamena da bi se rupe po seoskom putu zakrpile. Otad ne baciše ni lopatu. Prelila kap čašu.

Ne da odu iz Kosatice u Prijepolje, Priboj, Užice, Beograd. Požele Zindović djeci ono jutro da odu iz Srbije.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije