Čovjek finih manira, velikog znanja, ali i vrijednoće, ostvario je svoj američki san.
Rođen u Bačkom Brestovcu, u mlađim kategorijama igrao u Crvenoj zvezdi, trenerski zanat pekao u omladinskim pogonima OKK Beograda i Partizana, iz kojeg se otisnuo u Ameriku.
Stisnuo je i prelomio kada mnogi nisu imali hrabrosti, krajem turbulentih devedesetih.
Prije 20 godina iz Amerike mi je stigao paket, a u njemu “Medija vodič” sa Misurija i slika Igora u njemu.
Vrlo brzo i crna majica sa kandžama, univerziteta Misuri. Uz čestitke i prisećanje na to ljeto, Igoru sam rekao da želim “Pres buk” Finiksa, sa njegovom slikom, kao glavnim koučom, pošto mi je majicu Sansa poklonio prilikom NBA turneje Partizana prije osam godina, kada je bio u stručnom štabu “sunca”, a nama pravi vodič kroz grad i pustinju Arizone.
Hvala na čestitkama. Šaljem “medija gajd” čim izađe, naravno. Sve za prijatelje koji su me pratili sve ove godine – uz osmijeh će Kokoškov za Blic.
Prošlog ljeta je postao heroj “dežele“ kada je sa Slovenijom postao prvak Evrope. Ovih dana je najpoznatiji Srbin, posebno u svijetu sporta.
Možda trenutno i ispred Novaka Đokovića?
– Novak je drugi nivo. Nemamo mi dodirnih tačaka – skromno će kao i uvijek trener koji je sredinom prošle decenije bio pomoćnik u našoj reprezentaciji kod Željka Obradovića.
Igor je u stručnom štabu Jute i prema pravilima, a i u skladu sa profesionalnim manirima, usredsređen je na plej-of seriju “džezera”.
– Znam šta očekujete od mene, ali Juta igra doigravanje i potpuno sam posvećen njoj. Biće vremena za priču o Finiksu – iskreno će Kokoškov.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu