Sudsko vijeće je Elfetu Veseli proglasilo krivom što je kao pripadnik Diverzantskog voda Komande združenih jedinica Liplje, Kamenica, takozvane Armije BiH u drugoj polovini jula ili prvoj polovini avgusta 1992. godine iz neposredne blizine ispalila metak u dječakovu glavu i na taj način ga usmrtila.
Tužilaštvo BiH teretilo je Veselijevu, inače Albanku s Kosova, da je kao pripadnik Diverzantskog voda Komande združenih jedinica Liplje, Kamenica, takozvane Armije BiH u drugoj polovini jula ili prvoj polovini avgusta 1992. godine ubila dječaka Slobodana Stojanovića (12) u naselju Bajrići-Novo Selo na području Kamenice.
Dječak se u selo vratio kako bi uzeo svog psa, koga je neizmjerno volio. Sa porodicom je izbjegao na srpsku teritoriju kod kumova, ali tu nije bilo puno njegovih vršnjaka. Zato se vratio kod svog prijatelja, gdje je proveo četiri dana, a onda je došla muslimanska vojska iz Novog Sela i odvela ga pod izgovorom da će ga vratiti, ali se, nažalost, živ nije vratio.
Rođena na Kosovu, postala Orićeva “ratnica”
Elfeta Veseli, zvana Hosovka, rođena je 1960. godine u Uroševcu na Kosovu, odakle se s porodicom preselila u Bosnu, u Donju Kamenicu. Tu je živjela s ocem Rahmanom, šumarem.
Tokom rata u BiH, prema podacima Centra za istraživanje ratnih zločina, pridružila se jedinicama Nasera Orića i prema nekim navodima postala vjerni „alahov ratnik“, dobro obučen, te je učestvovala u diverzantskim akcijama muslimanskih snaga na području Podrinja.
Nakon rata, otišla je u Švajcarsku kod brata Muhameda Veselija. Tužilaštvo BiH uputilo je putem Ministarstva pravde u novembru 2015. godine zahtjev institucijama Švajcarske za njeno izručenje, kao osumnjičene za krivično djelo ratni zločin protiv srpskog civilnog stanovništva. Veseli, koja se godinama skrivala, švajcarske vlasti isporučile su Bosni i Hercegovini u martu 2017. godine.
Svjedok: Vidio sam je kako kolje dječaka
Prema priči učesnika tih dešavanja iz juna i jula 1992. godine u selu Donja Kamenica, gdje je u zasoku Sjenokos živio dječak Slobodan sa sestrom, majkom i ocem, bilo je nekoliko pokušaja pregovora da se dječak razmjeni i tako spase. Nažalost, pronađen je u masovnoj grobnici sa drugim vojnicima, otprilike, šumskim putem, oko 15 kilometara od mjesta gdje je živio sa roditeljima.
Zaštićeni svjedok Tužilaštva BiH “S-1” rekao je da je vidio stravičnu scenu kada je Elfeta Veseli nožem presekla vrat Slobodanu Stojanoviću, ali da nije vidio kada je ispalila jedan ili dva hica iz pištolja koji mu je prislonila na glavu.
Sa udaljenosti od nekih osam metara, vidio sam kako Elfeta drži dijete za glavu, uzima nož i govori: “Ako sam ja balinkura, on je četnik”, nakon čega mu povlači nož ispod brade. Ispod vrata je tekla krv, a ja sam okrenuo glavu i čuo krkljanje. Ona ga je odgurnula, a kada je pao još je davao znake života. Neko je tada rekao da je “gotov” – ispričao je “S-1” tokom suđenja.
U junu 2017. Sud BiH je potvrdio optužnicu protiv Sakiba Halilovića i Elfete Veseli zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva počinjenog u ljeto 1992. godine u Zvorniku. Tada je navedeno da je Halilović, kao nekadašnji komandant Diverzantskog voda Komande združenih jedinica Liplje, Kamenica, Oružanih snaga BiH, i Veseli, kao bivša pripadnica tog voda, optuženi su da su počinili zločin nad maloljetnom žrtvom srpske nacionalnosti.
Prema optužnici, neutvrđenog dana u drugoj polovini jula ili prvoj polovini avgusta 1992. godine u naselju Bajrići – Novo Selo Veseli je ubila dvanaestogodišnjeg dječaka srpske nacionalnosti, a optuženi Halilović je propustio da preduzme nužne i razumne mjere da počinilac krivičnog djela bude kažnjen. Suđenje im je počelo u ljeto iste godine.
U februaru ove godine, svjedok Tužilaštva BiH u sudnici je rekao da mu je Elfeta Veseli potvrdila priče koje je ranije čuo kako je ubila dječaka.
Mustafa Tučić je naveo da je sredinom oktobra 1992. godine otišao u Tuzlu, te da je čuo priče da je dječak ubijen u Bajrićima i da je to uradila Veseli. Svjedok je rekao da je sreo Veseli i pitao je jesu li istinite priče.
– Ona je ućutala i stala. “I oni su meni ubili oca i brata. Ja sam izbezumljena”, rekao je Tučić.
Nakon što mu je Tužilaštvo predočilo zapisnik u kojem je izjavio da je upitao Veseli je li ubila dječaka kao što se priča, na šta je ona odgovorila sa: “Jesam, hoću, i oni su meni ubili brata i oca” – svjedok je odgovorio “da je to to”.
Drugi svjedok potvrdio da je u julu 1992. u Bajrićima bio dječak Slobodan, za kojeg je čuo da je doveden iz Kamenice, te je pojasnio da je bio blizak s njim.
Demirović se prisjetio da ga je jedne prilike vidio u ćošku, skinutog golog i da su svi galamili na njega jer je pokušao pobjeći kad su ga kupali. Te prilike, kako je istakao, Veseli nije bila prisutna. Svjedok je naglasio da mu je pokušao pomoći i uspio smiriti galamu. Naredno jutro Demirović je krenuo na teren.
– Vratim se da vidim malog Slobodana. Vidim sjedi s ručicama… Gleda i trese se. Gleda me krupnim očicama – rekao je svjedok, dodavši da je dječaku pokušao objasniti da će ga vjerovatno razmijeniti.
Demirović je istakao da mu je, prolazeći pored kuće u kojoj je inače boravio Halilović, jedan vojnik kazao da “većaju” šta će biti s dječakom. Svjedok je naglasio da ne zna ko je bio u kući.
Po povratku s terena, svjedok je istakao da je čuo da je Slobodan ubijen i da su to učinili “oni koji su otišli sa Kibetom”. Naveo je kako je poslije čuo priče da su “Sakib i Remiza donijeli odluku da se dijete ubije”, kao i da su druge osobe umiješane u ovaj događaj.
Elfeti Veseli je u kaznu uračunato i vrijeme provedeno u pritvoru od 24. marta 2017. godine, kao i vrijeme provedeno u ekstradicionom pritvoru u Švajcarskoj. Mjera pritvora joj je produžena za još devet mjeseci.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu